U četvrtak, 25. januara 2024. godine, u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana održano je putopisno predavanje o Putu svile, mladog istraživača i putopisca Hamze Ridžala.
Put svile je više od trgovačkog puta. To je nit koja nas povezuje sa prošlošću, gdje su granice između civilizacija bile tanke niti satkane od svile, snova, ideja, inovacija, kulture, umjetnosti i još mnogo toga. Hamza Ridžal, mladi publicista i pisac koji duboko razmišlja o životu, podijelio je svoja iskustva sa putovanja Puta svile. Ispričao je o prvoj ekspediciji koja je obuhvatila područja Rumelije, Anadolije, sjeverne Mezopotamije, Zakavkazja, Havarizma i Transoksanije. Sva ta mjesta je obišao starim Volkswagen Golfom.
Krasi ga izuzetan pripovjedački duh u kojem dolazi do izražaja njegovo profesionalno i lično opredjeljenje do književnosti, te izrazito široko poznavanje istorijskih, kulturnih, identitetskih i svih drugih konteksta Puta svile. Veoma je teško opisati sva iskustva i spoznaje sa Puta svile u jednoj noći ili u sat i po, koliko je događaj trajao. Istraživanja za takve poduhvate odvijaju se prije odlaska na putovanje, gdje je putovanje samo fizički napor, ali ipak psihičko zadovoljstvo.
Unatoč svemu, prisutni su puno naučili. Akcenat je bio na ličnim pričama i pojedincima koje je sreo na putu, a koji imaju bošnjačke korijene ili su im daleki preci porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Vrlo živopisno je dočarao veoma dobro očuvan bosanski jezik pojedinaca koje je sreo. Njihov jezik je, naravno, poseban, arhaičan, u velikoj mjeri sličan jeziku Bašagića i njegovih savremenika. Ipak, njihov osjećaj pripadnosti je nevjerovatan.
Ideja o Putu svile utjecala je i na moderno poimanje odnosa Istok – Zapad i na specifičan ideološki pogled koji je Zapad formirao prema Istoku, poznat u akademskim krugovima pod imenom orijentalizam, kojem je podlegao i slovenski prostor i nije ostao imun na takve percepcije i predstave.
Razgovor je zaključen melodijama ezana i sevdalinke, uvidom u vezu između dva različita svijeta: islamskog ezana i tradicionalne bošnjačke pjesme – sevdalinke. Ridžal je opisao kako su mu se tokom putovanja otkrivale paralele između tonova, mekama i polutonova u melodijama ezana i sevdalinke. U njegovim pričama možemo osjetiti kako se to muzičko jedinstvo odvijalo u različitim kulturama s kojima se susreo na Putu svile. Melodične linije postale su most koji je povezivao različite zajednice i vjernike. U svojim opisima, Ridžal je podijelio kako ove muzičke sličnosti prevazilaze samo zvučne elemente. Otkrio je da su ezan i sevdalinka isprepleteni ne samo u tonalnim sistemima, već i u dubokim emocionalnim izrazima koji nadilaze jezičke i kulturne granice.
Svijet koji je Hamza Ridžal otkrio kroz svoje putovanje dijelom Puta svile poziva nas da razmislimo o zajedničkoj istoriji koja nas nadilazi. Naša prošlost, izražena hiljadama godina starim putevima postaje neprocjenjivo blago koje povezuje naše kulture, religije i umjetničke izraze. Put svile je više od istorijskog trgovačkog puta; postao je simbol jedinstva i međusobne komplementarnosti. Iako smo danas geografski i kulturno razdvojeni, ljudi su već u 1. i 2. stoljeću prepoznali važnost ove rute kao mosta između Istoka i Zapada. Danas imamo privilegiju da nastavimo ovo putovanje, koje nije samo geografsko već i duhovno. Hamza Ridžal svojim pripovijedanjem otvara vrata prošlosti, a istovremeno nas potiče da shvatimo da je Put svile naše zajedničko nasljeđe. Ujedno, to je podsjetnik da smo mozaik različitosti koji se prepliće u jedinstvenu harmoniju. Neka nam ove spoznaje služe kao inspiracija da poštujemo, razumijemo i zajedno gradimo zajedničko sutra.