Problem islama danas je njegova vidljivost
Razgovarala: Urška Mlinarič
Nakon deset godina na položaju najvišeg predstavnika muslimana u Sloveniji, muftija dr. Nedžad Grabus priznaje da je umoran. Ne samo zbog bitki koje je vodio, da bi u Sloveniji nakon skoro pola stoljeća nastojanja dobili džamiju i s njom savremen islamski vjerski i kulturni centar, već prije svega što, mora prilikom svakog terorističkog napada u Evropi objašnjavati stvari, koje su veće od njega i Islamske zajednice same. Iskusan i diplomatsko spretan kao što jeste, zna, da je strpljen spašen i da sa stalnim pojašnjavanjem stvari, iako ih je objasnio mnogo puta, Islamska zajednica utvrđuje svoj položaj i ugled u slovenskome društvu. ”Pitanja koja mi javnost upućuje kao muftiji vezano za izgradnju džamije, su osjetljiva i razumijem da ljudi traže objašnjenja i zato smo ih uvijek i spremni ponuditi”, kaže Grabus koji će svoj treći mandat kao najviši vjerski predstavnik muslimana u Sloveniji završiti 2020. godine. Sam kaže da se je navikao na Sloveniju zato ne zna da li će se nakon toga vratiti u Sarajevo gdje održava profesuru na Fakultetu islamskih nauka.
Večer: Gospodine Grabus, prije sedam dana kada su radnici skinuli zaštitni materijal mogli smo vidjeti konture konačnog izgleda džamije u Ljubljani. Kada će mujezin sa munare prvi put pozvati na molitvu?
Nedžad Grabus:Ne mogu najaviti tačnog datuma, ali ćemo dati sve od sebe da bi to bilo za godinu dana.
Večer: Znači da će Kurban bajram 2017 vjernici moći dočekati u ljubljanskoj džamiji?
Nedžad Grabus:Zasigurno ćemo tada pripremiti manju svečanost. Vremenski bismo mogli do tada završiti džamiju, ali trenutno nemamo zagarantiranih sredstva za njeno okončanje.
Večer: Znači Katar još nije uplatio dodatnih 15 miliona eura koliko je potrebno za okončanje Islamskog kulturnog centra?
Nedžad Grabus:Katar ne uplaćuje novac dok određena faza nije završena i potvrđena. Trudim se i ulažem puno energije u to da bismo centar završili što prije, jer ne bi bilo dobro da se izgradnja odugovlači. A i naši članovi su već emotivno vezani za džamiju zato ćemo uraditi sve kako bismo okončali gradnju. Ukoliko sredstva ne dobijemo od Katara tražit ćemo druga rješenja, od kredita do prodaje određene imovine u vlasništvu Islamske zajednice.
Večer: Do sada ste uvijek naglašavali da Katar u zamjenu za financiranje nije tražio ništa. A stara ljudska mudrost kaže da nijedan ručak nije besplatan.
Nedžad Grabus:Katarski ručak je veoma raskošan, ali je još uvijek besplatan. Džamija mi puno znači, ali sloboda još više i zato mi je neće niko oduzeti, ni kao muftiji niti kao članu ove zajednice. I katarski ministar za vakuf Ghaith bin Mubarek Al-Kuwari, koji je prisustvovao svečanosti polaganja kamena temeljca za islamski centar, kazao mi je da smo mi odgovorni za ovaj projekat, za džamiju. Sad već bivši katarski emir Hamad bin Halifa Al Thani, prilikom državne posjete Sloveniji samo je ponudio da daju sredstva za nju, zato u Sloveniji što se tiče Katara, svi mogu mirno spavati. I na drugim mjestima u svijetu gdje su Katarci financirali izgradnju vjerskih objekata, nisu se miješali u djelovanje zajednice. Samo od nas zavisi da li smo sposobni predstavljati religiju kao takvu. Razumijem da je pitanje izgradnje džamije osjetljivo i da ljudi žele objašnjenja, ali mogu vam garantirati, da Katar, osim što gradi džamiju, nema nikakvih drugih interesa.
Večer: U zadnjih petnaest godina su muslimani na Zapadu, zbog događanja po svijetu, posebno na udaru različitih populista i ekstremista. Iako se muslimani u Sloveniju smatraju veoma miroljubivim zbog ostalih dešavanja su i sami žrtve napada; na objektu Islamske zajednice razbijen je prozor, bilo je nekoliko medijskih pokušaja diskreditacije, na gradilište islamskoga centra bačene su svinjske glave. Kako je to utjecalo na ovdašnje muslimane?
Nedžad Grabus:Naravno da je sve to što ste spomenuli višeslojan problem. Prije izvjesnog vremena čitao sam studiju francuskog sociologa Olivera Roya koji govori o negativnim utjecajima na muslimane u Evropi i problemu definiranja te cjeline kao takve. Nakon Drugog svjetskog rata Evropa se fokusirala na tri pitanja: ljudska prava, politički liberalizam i blagostanje. Zadnja dva su se našla u krizi, Evropa se na iznova definira i nalazi se pred vanjskim i unutarnjim izazovima. Unutrašnji je prije svega pitanje koje su njene vrijednosti. Imamo situaciju da je u Evropi i religija poražena kao takva.
Večer: Zašto poražena?
Nedžad Grabus:Kada govorimo o tome na kojim vrijednostima je zasnovana Evropa, postavlja se pitanje, da li su to evropske ili kršćanske. U Evropi su država i religija odvojene zato u tom kontekstu politika ne može definirati nešto novo i zato se pojavio vanjski izazov, težnja po homogenizaciji. Islam kao takav je vječno opterećujući problem Evrope. Već hiljadu godina islam se pokušava prikazati kao vjeru nasilja i to je u evropskom kontekstu problem kojeg osjetimo i mi muslimani u Sloveniji. Naravno da tvrdnja o islamu kao o vjeri nasilja, ne stoji, jer onda ni kršćani ne bi mogli stoljećima preživjeti u Siriji, Iraku, Jordanu, Libanonu ili Egiptu dok suprotno muslimani nisu mogli preživjeti u Španiji, Portugalu i Madžarskoj. Zato sve negativne pojave sa kojima se susrećemo u Zajednici doživljavamo kao utjecaj šireg problema. Muslimani u Sloveniji su ljudi koji proizlaze iz radničke klase i svakodnevno kao i drugi ljudi trude se osigurati egzistenciju kako bi preživjeli svoje porodice. Nemaju svoju elitu koja bi mogla definirati probleme, nego su ljudi koji žive prvi stupanj vjere, kada govorimo o njenom vanjskom manifestiranju i ne bave se velikim izazovima pred kojima se našla Evropa i u njoj živeći muslimani. I zato se uz sve događaje trudimo ostati mirni, strpljivi i objasniti vjernicima da je sve što se događa veće od nas samih. Zato trebamo sačuvati mudrost i razum kako ne bismo učinili određene greške koja će utjecati na rad Zajednice, ali i na život muslimana u Sloveniji.
Večer: Spominjete problem nepostojanja intelektualne elite među muslimanima. Nije li to sveevropski problem, jer kada se u Evropi govori o islamu o njemu ne govore islamski intelektualci ili muslimanski dostojanstvenici, već to rade oni koji o islamu znaju malo ili ništa?
Nedžad Grabus:Stvari su povezane na globalnom nivou. Problem muslimanskih elita u državama sa većinskim muslimanskim stanovništvom jeste nesposobnost samodefiniranja i opredjeljenje uloge religije u savremenom svijetu i kako organizirati savremeno društvo. Naravno da ima Zapad snažan utjecaj na te zemlje, jer trenutno nema muslimanske države u kojoj nije prisutna tuđa vojska. I ukoliko na primjer u državi kao što je Džibuti nema univerziteta gdje bi predavanja bila u domaćem jeziku, već su na francuskom, a elite se najčešće obrazuju na Zapadu onda taj isti Zapad ne može kazati da nije odgovoran za to što se dešava u tom dijelu svijeta. Kao Evropljanina me zbilja zabrinjava da ne razumijemo dobro šta se mijenja u samoj Evropi. Ne možemo očekivati da ćemo imati intelektualne muslimanske elite ako nemamo obrazovnih institucija koje bi se bavile tim pitanjima. U Njemačkoj su tek u posljednjih nekoliko godina uveli studije islamologije, islamske studije. Uz to je prisutno puno različitih diskursa. Ako su bili početkom 20. stoljeća svi muslimani obilježeni kao Turci onda su u Velikoj Britaniji bili svi Pakistanci i zatim Azijci, sada su svi, bez obzira iz kojeg dijela svijeta dolaze, muslimani. I upravo zbog te raznolikosti nije moguć zajednički imenitelj za sve muslimane koji žive na evropskom tlu. U tom smislu veliki je izazov za Evropu i muslimane, jer je islam reduciran na najniži stupanj razumijevanja manifestacije same religije. Iako, ako pogledate na primjer braću Jusić iz Dubrovnika koji su komponirali brojna muzička djela ili slovenskoga kipara Mirsada Begića koji je uradio vrata ljubljanske katedrale, možete vidjeti da su muslimani mnogo doprinijeli razvoju ne samo evropske kulture, već i kršćanske. I u tom pogledu muslimani su integrirani u Evropu. Zašto ta saznanja nisu prisutna i u obrazovanju?
Večer: Da su vlade i vođe evropskih država napravile velike greške na području integracije druge i treće generacije muslimana u evropska društva, dugo je već poznato. Koliko odgovornosti za neuspješnu integraciju se može pripisati samim muslimanima?
Nedžad Grabus: Obrazovni sistem je ključan i ne spominje pozitivne primjere koje su ostvarili muslimani a koji su korisni za ukupnu ljudsku civilizaciju. Svi danas znamo šta je kemija i algebra. Oba termina dolaze iz arapskoga jezika. Sjećam se udžbenika kojim se koristio jedan od mojih sinova u trećem razredu osnovne škole. U poglavlju o upotrebi računara u savremenom društvu između ostalog pisalo je da ‘islamski teroristi upotrebljavaju savremenu tehnologiju za svoje djelovanje’. Ako u školama neku religiju predstavljaju na takav način, onda ne čine krivicu samo prema muslimanima, već i prema većinskom stanovništvu koje posljedično pogrešno razumije islam. I to su izazovi pred kojima sam i kao muftija i zbog kojih je teško raditi, jer moram čuvati određeni sistem vjerovanja. Islam nikad nisam razumijevao kao politički projekat, već kao sistem etičkih pogleda na svijet. Uz to se pitam na koji način razumjeti kontekst svijeta u kojem živimo i kako mogu vjernici očuvati određene vrijednosti, jer taj isti kontekst utječe na naše razumijevanje, shvatanje svijeta.
Večer: Prilikom suočavanja sa izbjegličkom kalvarijom, migranti, evropski političari stalno naglašavaju kršćanske vrijednosti Evrope. Iako ste se djelomično već dotakli ovog problema, dozvolite da vas pitam zašto takav otpor da se islamu prizna evropski identitet?
Nedžad Grabus:Historijski je poznato da su se unutar Evrope, kada se je suočavala sa krizama, pojavljivali glasovi koji islamu nisu dozvoljavali da bi bio sastavni dio tog područja. Zahvaljujući snažnim institucijama u EU nema problema na nivou odnosa država – vjerske zajednice, taj problem je sada prenesen na nivo odnosa društvo – religija. Evropski čovjek danas ne dozvoljava da bi se u javnosti kršćanstvo previše vidjelo, i islam u Evropi ima problem sa vidnošću. Ne u smislu da bi imao moć, jer islam u Evropi nikada nije imao, a ni sada nema, ni ekonomsku, ni političku niti društvenu moći. Problem se pojavljuje na simboličkom nivou, jer u evropskim gradovima žive ljudi koji su drugačiji. Svjedoci smo neke vrste borbe za simbole. I to je izrazito površno razumijevanje problema.
Odricanje evropskog identiteta islamu će potrajati sve dok muslimani sami ne budu promijenili kontekst razumijevanja društva u državama gdje su većinsko stanovništvo. Da li mogu evropske države pri tome pomoći islamu i većinsko muslimanskim državama, nisam sasvim siguran, jer iskustva govore da su evropske vođe u zadnjih pedeset, šezdeset godina podržavali najveće diktatore u muslimanskim državama. Također s podržavanjem oca sadašnjeg sirijskog predsjednika Bašara Al Asada nisu dozvolili da se Sirija razvije u moderno društvo, zatim su ih uništili. Nije moguće optužiti samo jednu stranu i pri tom zaboraviti šta smo Evropljani sa svojim djelovanjem učinili u tim državama. A neću da mi neko kao muftiji ispostavi sve te probleme muslimanskoga svijeta i zato što sam musliman naprti mi osjećaj krivice. Ja sam Evropljanin i razmišljam kao većina Evropljana. Za našu državu, kontinent želim mir. Oni koji poznaju ustroj djelovanja politike samo površno i ne znaju šta se događa u svijetu željeli bi meni kao muftiji pripisati odgovornost za događanja u svijetu. Dakako, to je u demokratskim državama dozvoljeno, ali sam možda kao muftija veći Evropljanin od onih koji me kritiziraju zbog razumijevanja savremenog svijeta.
Večer: Mislite li na neku političku stranku?
Nedžad Grabus:Oni koji to čine znat će na koga mislim. Inače, nadam se da kao Bošnjaci koji smo imali veoma razvijen evropski identitet nećemo pasti u nove ideološke konflikte koji pokušavaju religiju vratiti u prošlost. Samo religija koja oslobađa i doprinosi razvoju novih ideja omogućava čovjeku duhovnu rast. Ako je prema Kur'anu moguća sloboda izbora, onda moramo biti svjesni da je naša moć u tome da sami biramo svoju religiju i ne dozvoljavamo da nam je neko usiljava. Problem je također da je studij religije sužen samo na teologiju, a morali bi biti povezani sa realnošću, jer ako poznavanje religije nije povezano s društvom, onda je teško doći do promjena. Ipak, jedna arapska izreka kaže: ‘Ako bi nestalo nade, nestalo bi i života.’
Večer: Postavlja se pitanje u kakvom svijetu ćemo živjeti nakon desetljeća kada prilikom suočavanja s milionima ljudi koji bježe prema Evropi da bi pobjegli od rata i nasilja u svojim domovinama, države EU razmišljaju još samo o gradnji novih zidova s kojima bi ih ustavili pred našim pragom. Istovremeno ti isti i njima slični gospodari ratova Siriju i neke druge države mijenjaju u svoje poligone za igru i stratišta!?
Nedžad Grabus:Kao Evropljanin doživljavam odsutnost suosjećanja prema ljudima koji svakodnevno gube živote kao najveći poraz. Sjećam se kako su bili suosjećajni Slovenci prema izbjeglicama u vrijeme ratova na području republika nekadašnje Jugoslavije. Sada se ponekad pitam jesmo li Evropljani kao Habil ili Kabil. Gdje je naše suosjećanje prema drugima?
Večer: Koliko krivice za odsutnost suosjećanja nose vlade sa svojim ponašanjem prema izbjeglicama. I slovenska?
Nedžad Grabus:Nema vlade na ovom svijetu koja bi dozvolila ljudima da su u svemu slobodni. Svaka ima kontrolu nad svojim građanima na određenim područjima. Gdje je tu odgovornost? Ne možemo kriviti medije da je ovako kako jeste. U ovoj izbjegličkoj krizi papa Franjo ima veoma jasan stav i mislim da će biti njemačka kancelarka Angela Merkel, unatoč porazu na lokalnim izborima, još uvijek humano lice Evrope.
Večer: A odnos slovenske vlade?
Nedžad Grabus: Civilno društvo bi moralo otvorenije govoriti o tim temama, o događanju u društvu. Slovensko društvo se naviklo da muslimani šute, odnosno ne želi čuti šta mu govorimo. Neki čak misle da nemamo pravo izraziti svoje stavove o događanju u svijetu. A nepojmljivo je da neki iskorištavaju patnje izbjeglica koje dolaze u Sloveniju, da protestiraju protiv islama, džamije i prema onome što je opredijeljeno kao drugačije.
Večer: Nakon francuske zabrane nošenja nikaba u javnosti 2011. godine, i neke druge države EU žele pozivajući se na zaštitu i sigurnost ljudi uvesti tu zabranu. Kako vi kao vjerski vođa gledate na nikab, njegovu zabranu pa i u svjetlu prava prema slobodi izbora?
Nedžad Grabus: Naravno da se radi o pitanju prava i različitog razumijevanja tog pitanja u različitim društvima. Na početku 20. stoljeća bosansko društvo je imalo sličan problem i tadašnji reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević izdao je fetvu u kojoj je muslimankama preporučio da ne nose nikabe. Danas se naravno radi o pitanju da li imaju one koje žele nositi nikab, to pravo. Osobno mislim da muslimanka sa nikabom ne može napredovati, jer joj on onemogućuje obrazovanje i sudjelovanje u društvu. S tim da im onemogućava socijalni kontakt, onemogućava joj potpunu integraciju u društvo. Zabrana nošenja nikaba neće ništa riješiti, ali čini mi se važnije da se u današnjem vremenu unutar muslimanskih zajednica razvijaju pogledi koji će ženama omogućiti da su aktivnije na svojim područjima i u društvu, jer s time i one napreduju.
Kada govorimo o Evropi i odnosu prema nošenja nikaba ne znam šta je stvarni problem: da li je to različitost ili je nošenje nikaba izraz protesta prema otvorenom društvu. Razumijem i određene krugove koji su zabrinuti za sigurnost u društvu ali onda je i problematičan motorista sa kacigom, jer kada je na motoru ne možemo vidjeti njegovo lice. Da li ćemo onda zabraniti sve redom? Ali ipak ponavljam, za muslimanku je bolje da ne nosi nikab. Ako neka žena misli da će na taj način lakše doći do vjere u Boga, onda joj to ne možemo zabraniti, a država ima pravo odlučivati gdje se nikab ne može nositi, jer se radi o identifikaciji osobe.
Večer: Dakle podržavate recimo njemačka razmišljanja o zabrani nošenja nikaba u javnim institucijama?
Nedžad Grabus: Moji razlozi protiv nikaba nisu isti s onima koji su protiv islama kao takvog. Kao što je rečeno ženama su s nikabom zatvorene mnoge mogućnosti. U Sloveniji žene teško dobiju posao ako nose mahramu. Ali u Sloveniji, stvarno malo žena nosi nikab tako da se ovdašnje društvo s tim problemom ne bi trebalo svakodnevno baviti.
Kakav je vaš pogled na burkini?
Nedžad Grabus: To pitanje pratim samo u medijima i ne bavim se previše s njim. Ukoliko pogledate muslimanke koje dolaze u našu Zajednicu, vidjet će da su tako sekularizirane da imamo problem na koji način im objasniti, da kada bude džamija izgrađena, da će za ulazak u nju važiti pravila kao i za crkve, i ništa više. To je za mene veći izazov nego burkini. Inače je potrebno postaviti pitanje da li burka ili burkini označavaju vjeru ili su ta dva odjevna predmeta samo manifestacija određenih političkih stajališta i pogleda. Prava religioznost najprije pomaže čovjeku u osobnom rastu, razumijevanju života. A mi smo tu pravu religioznost reducirali na određenu simboliku koja nas opterećuje i istovremeno uništava religioznost. I to me brine. Naravno da će se rasprave o burki i burkijiju nastaviti, a stim će biti muslimanska religioznost još više profanizirana. Pogledajte samo one koji raspravljaju o burkama i burkinijima. Da li su ikad pročitali neku knjigu velikog islamskog mislioca Al-Gazalija, Ibn Rušda, misli filozofa Goetheja o islamu ili sociologa Habermasa o religioznosti? Vidjet ćete da čuju samo šta kažu novinarka Fallaci ili holandski političar Wildres. Zato takve rasprave vode u eliminaciju vjere same, što jeste stvarni problem. Za mene osobno je ponižavajuće da se moram svakodnevno baviti s takvim pitanjima.
Večer: U Bosni i Hercegovini, koja je vaša domovina, zbog nacionalističkih težnji Republike srpske i nemogućnosti konstruktivnog dijaloga između tri naroda, veoma je napeto. Neki upozoravaju na opasnost nasilja. Kako vi vidite budućnost BiH?
Nedžad Grabus: Bosna nema alternativu. Tu državu se pokušava uništiti već cijelo stoljeće i zato ćemo Bošnjaci učiniti sve da je odbranimo.
Večer: Bosansko društvo i tamošnja Islamska zajednica suočavaju se sa problemom vahbijskih paradžemata. Koliko ste uspješni u tome da minimalizirate njihov utjecaj?
Nedžad Grabus: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini kao organizirana institucija očuvala je svoj identitet. Džamije nisu postale ideološka središta, već su za to bili izgrađeni posebni objekti u kojima su izvođene te aktivnosti. S manjim intenzitetom to se događalo i u Sloveniji na što sam upozoravao slovenske vlasti, ali to nisu uzimali ozbiljno. Vlast smatra da je dobro ukoliko dozvoli pluralizam kada je riječ o predstavljaju muslimana. Srećom kao Zajednica imali smo dovoljno snage da očuvamo evropski i muslimanski identitet i tu mislim na Sloveniju i BiH. U Bosni su muslimani bili nakon rata, kada su uništene mnoge porodice, ispostavljeni različitim utjecajima organizacija s različitim interesima. Neki smo na to upozoravali, država to nije prepoznala kao opasnost, odgovornost je bila prebačena na Islamsku zajednicu i tako se dogodilo da je nekima uspjelo ispromovirati kod jednog dijela stanovništva posve pogrešan pogled na islam. Pogled koji opterećava bosansko razumijevanje islama. Zajednica se tome oštro suprotstavila još u vrijeme reisa Mustafe Cerića na način da nije dozvolila da se unutar njenog sistema odvijaju te djelatnosti.
Večer: Pa ipak informacije koje dolaze iz BiH govore da je bila Islamska zajednica pri ultimatumu, da je potrebno paradžemate zatvoriti u periodu od pola godine, neuspješna?
Nedžad Grabus: S tim rokom Islamska zajednica je jasno kazala da zatvaranje paradžemata nije u njenoj nadležnosti. Mogla je samo zatvoriti prostorije koje su njenom vlasništvu, ukoliko bi tamo dolazilo do takvih djelatnosti.
Večer: Islamska zajednica u Republici Sloveniji u svojim izjavama uvijek je osuđivala ekstremizam i pozivala vladu da spriječi odlazak Slovenaca na strana ratišta. Da li ste u zajednici učinili dovoljno da bi mlade koji su svoj prostor pronašli u udruženjima koja su blizu vehabijskim pogledima, pridobili u svoje rodove?
Nedžad Grabus: Ukoliko pratite djelovanje Islamske zajednice, onda znate da imamo veoma snažne veze sa Sarajevom, ali mi smo odgovorni za svoj rad. Radimo sve da bi što veći broj ljudi informirali o radu Zajednice, a to ne znači da dolazimo do svih ljudi. Djelovanje udruženja ni u Evropi nti u Sloveniji nije adekvatno uređeno. Treba znati ko i šta radi i šta govori, a država je htjela eksperiment i sada imamo to što imamo. Godinu dana prije nego je informacija procurila u javnost neki diplomata me je obavijestio da su dva Slovenca otišla na ratište u Siriju. O tome sam obavijestio državu, a kada je informacija došla u javnost, ljudi su usmjerili negativnost prema našoj Zajednicu više negoli prema samom problemu.
Večer: Usmjerimo se još malo u vaše desetogodišnje vođenje Islamske zajednice u Republici Sloveniji. Ukoliko izuzmemo izgradnju džamije, gdje je učinjen najveći napredak u djelovanju Zajednice?
Nedžad Grabus: Naravno o tome će suditi drugi, ali mogu kazati da je mnogo energije bilo usmjereno u organizaciju Zajednice pri čemu smo očuvali međusobno povjerenje. Želimo razvijati i druge djelatnosti pored vjerskih, jer smo svjesni da će biti bez obrazovanja teško očuvati dinamičnu Zajednicu. Kada sam prvi put kao imam došao u Sloveniju u početku devedesetih godina prošloga stoljeća, mladi u Zajednici su bili obrazovani na srednjoškolskom nivou, danas imamo mnogo univerzitetsko obrazovanih i njima je potrebno ponuditi sadržaje koji će ih zanimati. Sa islamskim centrom imat ćemo za to još veće mogućnosti, ali bez razumijevanja Ministarstva za kulturu i Ureda za vjerske zajednice biće teško. Mislim da bi ove dvije institucije morale pokazati malo više razumijevanja za naše djelovanje i za djelovanje Srpske pravoslavne crkve, jer se radi o snažnim zajednicama koje su važne za očuvanje društvene stabilnosti. Ako je u prošlosti država samo čekala da li će Islamska zajednica preživjeti ili ne, sada je vrijeme za ozbiljne razgovore kako ćemo djelovati unutar slovenskog društva. Sa društvom ne želimo biti u konfliktu, zato bi nam odgovorni morali pomoći da u islamskom centru razvijemo sadržaje koji će biti zanimljivi za šire društvo koji će mu dati znanje o islamu i koje će doprinijeti razvijanju tolerancije među nama.
Večer: Već dugo naglašavate da određena pitanja kao što je duhovno skrb u zatvorima, vojsci, još uvijek nije uređena. Roditelji se žale da djeci u nekim školama nisu osigurani obroci bez svinjskoga mesa.
Nedžad Grabus: Sve smo pokušali da bismo uredili i ta pitanja, ali smo jednostavno marginalizirani. Ako nam iz Ureda za vjerske zajednice odgovore da za to što pokušavamo postići – da država osigura sredstva za imama za duhovnu skrb u zatvoru; ne zahtijevamo da ga država zaposli – nema potrebe, onda ne znam šta na to kazati. Ne zahtijevamo ništa posebno, očekujemo samo jednak tretman kao što ga ima svećenik koji je angažiran na tom poslu. Ali različiti primjeri govore da nije tako. I to je taj evropski kontekst: imamo zakone i na papiru prava, ali kada ih pokušamo primijeniti, kao što je bilo npr. pravo izgradnje džamije kao vjerskog objekta, moramo za realizaciju čekati 44 godine. Kada dođe do toga da smo sposobni izgraditi objekat, doživjeli smo napade kao da smo otežavajući faktor u slovenskom društvu, da naše namjere nisu sasvim iskrene i da nije jasno šta će se od centra razviti. To je otvoreno društvo u kojoj se moramo navići kako doći do svojih prava. Mi ćemo ustrajati u nastojanju da ostvarimo svoja prava, ali to će biti zadaća za novog muftiju.
Večer: U ponedjeljak muslimani po cijelom svijetu obilježavate jedan od najvećih praznika, Kurban-bajram. Šta poručujete tom prilikom?
Nedžad Grabus: Ovaj praznik je sjećanje na našeg praoca Ibrahima koji je bio odlučan u svojoj ljubavi prema Boga i prema svemu što je opće korisno za ljude. Zato i mi u vjeri pokušavamo pronaći ono što će očuvati međusobno povjerenje među ljudima. To je najveći izazov, jer jedino vjera koja oslobađa čovjeka, koja mu osigurava mir, daje puni smisao života, a nikakav ekstremizam ili nasilje. Vjera koja će nam dati unutrašnji mir i mir sa drugima omogućit će nam da vidimo dalje o svoga nosa.
Preveli sa slovenskog: Nevzet i Ela Porić