U nedjelju, 11. augusta 2019. godine, u Ljubljani je muftija prof. dr. Nedžad Grabus predvodio bajram-namaz i održao hutbu. U nastavku donosimo kompletan tekst hutbe:
Hvala neka je Uzvišenom Bogu, Gospodaru svih svjetova, salavat i selam donosimo na najodabranije biće Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i sve njegove drugove (ashabe).
U godišnjem muslimanskom kalendaru vjerski blagdani zauzimaju posebno mjesto. Muslimanski kalendar je lunarni, zato blagdani nisu statični i svake godine se pomjeraju za desetak dana. Hadži ili Kurban-bajram je veliki muslimanski praznik, jer duhovno poveže na svetim mjestima ljude iz svih dijelova svijeta, a kroz prinošenje kurbana sudjelujemo u tradiciji koja nas transgeneracijski povezuje sa Ibrahimom, a.s. Čovjek je biće koje se tokom povijesti razvijalo i usavršavalo svoje kulturne i civilizacijske vrijednosti. Temelji etičkih vrijednosti postavljeni su u svetim knjigama i sačuvani su do današnjih dana. U islamskom učenju i pogledu na svijet definirano je blagoslovljeno vrijeme i određena sveta mjesta koja nas podsjećaju na važnosti međuljudskih odnosa i čovjekove odgovornosti pred Uzvišenim Bogom i ljudima. Zato je period hadža i Kurban-bajrama vrijeme osobnog propitivanja, kajanja i učenja dova za počinjene grijehe. Dova je u samoj srži razumijevanja svetosti Haremi Šrifa u Mekki. Uzvišeni Bog u Časnom Kur'anu kaže:
“I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili:'Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!
Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš nek bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si.
Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, usitinu silan i mudar!'” (El-Bekare, 127-129)
Bajram je svečani dan, ali je to uvijek prilika za novi početak, početak drugačijeg pogleda na svijet, život bez osobnog griješenja i život bez griješenje prema drugima. Za bilo kakav uspjeh u životu potrebna su osobna odricanja, kontinuiran i ustrajan rad i iskren nijet koji nas vodi ka ostavrenju ciljeva koje smo sebi postavili. Zato su hodočašća, odlazak na hadž, posebna putovanja, jer nose u sebi duhovnu dimenziju i želju za promjenom životnih navika. Hadž simbolizira duhovno putovanje koje nas u praktičnom i duhovnom smislu vraća korijenu našeg izvora. Podsjeća nas na Adema, a.s., i hazreti Havu, zajedničke roditelje čitavog ljudskog roda, koji su prekršili Božiju naredbu približavanja ”zabranjenom stablu” ali su i priznali vlastitu grešku i molili Uzvišenog Boga za oprost:
”Gospodaru naš – rekoše oni – sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”? (Al-A'raf, 23)
Sposobnost prihvatanja i priznavanja greške koju čovjek počini čini čovjeka jedinstvenim stvorenjem na ovome svijetu. Zato čovjek priželjkuje i moli za Božiju Milost, jer je često teško izaći iz ”zatvorenog kruga” moralnoga griješenja bez Božije Milosti. Simbolički boravak vjernika na visoravni Arefat i na brdu Milosti, Džabal al-Rahmah, označava jednakost i jedinstvo ljudskog roda. Vjernici mole za uputu, oprost grijeha i Božiju Milost, prisjećajući se kako je Uzvišeni Bog uslišio dove Adema, a.s., i hazreti Have, te se nadaju da će i oni biti sretnici kojima će se Bog smilovati. Obavljanje tavafa oko Kabe suprotno od kazaljki na satu također simbolizira čovjekovo razmišljanje i reflektiranje o vlastitoj prošlosti, snaženje svijesti o svome stanju i životnom putu i duboko kajanje za eventualno počinjene grijehe. U tom stanju čovjek se posveti nekoj vrsti osobne ispovijedi pred Uzvišenim Bogom moleći za oprost, poboljšanje svoga stanja na ovome svijetu i nadu da će biti spašen na Budućem svijetu. U svim dovama je prisutna duboka vjera u onostrano, u ponovno ustajanje, proživljenje i život poslije smrti i nada za osobni i društveni mir na lokalnom i globalnom planu. Uzvišeni Bog je izvor mira, On sam je Es-selam Mir, što se prenosi i na samoga čovjeka koji nastoji ozbiljiti vlastito vjerovanje i povezati se u duhovnu zajednicu vjernika koja svoj osobni mir želi prenijeti na širu društvenu zajednicu. U Kur'anu se ističe da je Hram u Mekki mjesto mira i sigurnosti za svaku osobu koja sudjeluje u molitvi.
”I onaj ko uđe u nj treba biti siguran.” (Alu Imran, 97)
Ukazuje se i na Ibrahimove, a.s., tragove i mjesto koje je ostalo iza njega kao svjedočenje o njegovoj ulozi kao velikog Božijeg Poslanika koji je zajednička figura koja povezuje sve monoteističke religije.
”U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim.” (Alu Imran, 97)
Dove najčešće počinju zahvalom Uzvišenom Stvoritelju, salavatom na Muhammeda, a.s., ali se često u njima spominje i Ibrahim, a.s., kao simbolni poslanik za kojeg se posebno veže obred kurbana. Jasno je da nema promjene životnih navika bez promjene vlastitog odnosa prema pogledima na svijet. Uzvišeni Bog nas podsjeća da stanje jednog kolektiva ili naroda neće biti promijenjeno bez vlastitog napora i truda u mijenjanju samoga sebe.
”Bog neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Er-Ra'd)
Većina vjerskih uputa i temelja zasniva se na pitanjima vjere u Uzvišenog Boga, što pokriva područje odnosa između čovjeka i Boga, i pitanje odnosa između ljudi. Zato su svi obredi najprije zasnovani na čvrstoj vjeri iz koje se razvija ahlak, smjeran način života u odnosu s ljudima i edeb, odgoj koji nas obavezuje na odgovornost u našem djelovanju u široj društvenoj zajednici. Kurban bajram posebnu simboliku ima u prisjećanju na čin Ibrahima, a.s., u kojem je postavljen civilizacijski okvir zabrane žrtvovanja ljudskih bića za bilo koju vrstu obreda. Uzvišeni Bog je poučio ljudski rod na primjeru Ibrahima, a.s., i njegovog sina Ismaila, a.s., o svetosti i važnosti ljudskog života. Zato se u našem tumačenju vjere povezujemo sa monoteističkim tradicijama koje govore o dignitetu i poštivanju ljudskog života. Snažana poruka o jednakosti koju nalazimo u Muhammedovom, a.s., govoru na Oproštajnom hadžu podsjeća nas na stalnu borbu na tom planu i upozorava da se i danas moramo stalno podsjećati da su svi ljudi Božija stvorenja i jednaki pred Uzvišenim Stvoriteljem. Muhamed, a.s., je upozorio na svetost ljudskih života i jednakost u pravima i obavezama. Taj ideal je teško postići, ali mu se nikada ne smijemo odreći, niti možemo prestati govoriti o istim, jednakim pravima i obavezama za sve ljude na ovome svijetu. Snažna simbolika hadža koja nas kroz bijelu boju ihrama podsjeća na ljudsku duhovnu i moralnu čistotu i očišćenost od svih slabih djela, potiče nas da ustrajemo na putu afirmiranja Istine i pravde među ljudima. Bajramski dani sa sobom donesu snažnu poruku mira i duhovnog sazrijevanja koje nas potvrđuje kao odgovorne ljude i vjernike. Zato nikada ne bi trebalo smentnuti s uma da su bajramski dani najbolja prilika za ponovno uspostavljanje prekinutih međuljudskih veza i odnosa i građenje povjerenja koje nam omogućava da s optimizmomom gradimo svijet koji će biti sazadan na čvrstim temeljima, koji može izdržati sva životna iskušenja kroz koja prolazimo na osobnom, porodičnom ili društvenom planu. Kurban bajram je blagdan u kojem pokazujemo svoju samilost ne samo prema ljudima nego i prema životinjama, posebno kurbanima i odgovorno izvršavamo obavezu poštujući sve vjerske, higijenske i zakonske propise prinošenja kurbana.
Želimo vam bajram pun radosti, mira, duhovnog rasta i zadovoljstva.
Bajram Šerif Mubarek Olsun!
Predsjednik Mešihata IZ-e u Sloveniji
Prof. dr. Nedžad Grabus, muftija