Kolektivna dženaza za 283 šehida prijedorske regije

U Prijedoru i okolnim mjestima ubijeno je oko 3.500 ljudi na samome početku agresije na BiH.

Kolektivnoj dženazi u Kozarcu prisustvovalo je nekoliko hiljada ljudi, veliki broj zvaničnika iz vjerskog, kulturnog i političkog života Bosne i Hercegovine. Dženazi je prisustvovao i muftija dr. Nedžad Grabus u pratnji svojih saradnika sekretara Nevzeta Porića i imama Ifeta Suljića. Na dženazi je bilo puno džematlija iz svih dijelova Slovenije posebno iz Trbovlja, Krškoga, Ljubljane, Jesenica i Kopra. Džematlije iz Trbovlja i Krškoga organizirano su bili na dženazi zajedno sa imamima Mustafom ef. Gavranovićem i Zikrijom Hodžićem. Na dženazi je bio i član Mešihata hadži Almir Kurspahić.  

Nakon obavljene kolektivne dženaze u Kozarcu posmrtni ostaci šehida odvezeni su na lokalna mezarja gdje su ponovo obavljene dženaze i ukopi. Muftija dr. Nedžad Grabus predvodio je dženazu u selu Bišćani gdje su ukopana 77 šehida, a među kojima je ukopan i otac predsjednika izvršnog odbora Trbovlje Ahmeta Hegića. Prilikom obavljanja dženaze namaza muftija Grabus obratio se okupljenoj rodbini, komšijama i prijateljima šehida gdje je između ostalog rekao: »Poštovane majke, cijenjena braćo, drage kolege imami, draga rodbino naših šehida kojima ćemo danas obaviti dženazu namaz i pokopati ih po našim pravilima. Želim vam najprije u ime Islamske zajednice izraziti naše suosjećanje na ovom velikom bolu kojeg danas doživljavate. Vaš bol je predugo trajao. Prema svim civilizacijskim pravilima čovjek ima pravo da bude ukopan na dostojanstven i  civilizacijski način. Nažalost, naša braća ne samo da su sirovo ubijana, nego su iz jedne prebacivana u drugu masovnu grobnicu i na takav način nismo mogli godinama saznati gdje se nalaze njihova tijela ili dijelovi tijela, koji su ostali u različitim masovnim grobnicama. Kako odgovoriti na taj bol? Draga braćo i sestre, ono što se dogodilo ne može se promijeniti. Mi živi imamo odgovornost i moramo donijeti zavjet pred ovim šehidima da znamo zašto se to dogodilo, zašto su ubijeni i zašto tek nakon dvadeset i dvije godine klanjamo njima dženazu. Ovo je, usprkos tome što je ovo bolan dan za nas muslimane, Bošnjake, također važan dan. Zato što znamo poimenično ljude koji će biti ukopani u mezare. Cijelo dvadeseto stoljeće iza nas su ostajale masovne grobnice i nikada nismo uspijevali saznati istinu o mnogim ljudima koji su ubijeni. Ovo će biti dokaz, ovi šehidi su živi i oni su dokaz protiv onih koji su počinili zločin i pokušali istrijebiti čitav jedan narod, pogotovo ovaj ovdje kraj. Braćo i sestre, u ovom smislu mi smo moralni pobjednici. Mi uzdignute glave možemo hodati svijetom, ali mi također očekujemo od svih odgovornih ljudi u državnim institucijama, u nevladinom sektoru, od svih obrazovanih i svjesnih Bošnjaka da dok god su oni živi, dok god smo mi živi, tragamo za načinima kako će oni, koji su bilo jedan ljudski život oduzeli, odgovarati za to. Mi vjerujemo u Božiju pravdu, ali na dunjaluku nije dovoljno samo o tome govoriti. To će, ako Bog da, biti na ahiretu. Na dunjaluku se moramo boriti kroz institucije sistema da ne bi neko sutra ponovo došao na ideju da radi zločin i da ne bude kažnjen za taj zločin. Mi ćemo o tome govoriti, mi ćemo ljude učiti tome, motivirati ih da to studiraju. I ako možemo danas izraziti barem jedan tračak nade, nakon što smo čuli današnja obraćanja govornika u ime porodica i naših prijatelja koji se bave tim pitanjem na međunarodnoj razini, dakle govorimo o ljudima porijeklom iz BiH, mi možemo posvjedočiti da ćemo, ako Bog da, ustrajati na tom putu. Braćo i sestre, vrijeme je da se sa ovim današnjim činom oprostimo od naših najmilijih. U ovom trenutku najvažnije je da imamo čisto srce, otvorenu dušu i da zamolimo Allaha, dž.š., da nam skine teret s naše duše zato što smo godinama patili za našima najbližima. Mi vjerujemo da su oni šehidi i da su oni trenutno u boljoj poziciji nego što smo mi. Jer šehid znači da je sa svjedočenjem vjere Uzvišenoga Boga i poslanstva Muhammeda, a.s., čovjek napustio ovaj svijet. A oni su upravo zato što su bili muslimani i ubijeni. Inna lillahi we innailejhi radžiun, Allahovi smo i njemu se vraćamo«, između ostalog kazao je muftija Grabus.