Intervju: IZ u Sloveniji u dobroj je kondiciji

Muftija dr. Nedžad Grabus u Sloveniju je došao 1. juna 2006. godine. Njegov dolazak u Sloveniju promijenio je sliku i priliku Islamske zajednice u Republici Sloveniji. Uhvatio se u koštac sa velikim projektima koje je uspješno, jednog po jednog, rješavao. Projekat kupovine vakufske kuće u Vnanjim Goricima, zatim kupovina i obnavljanje objekta IZ na Cesti Andreja Bitenca 70 u Ljubljani, promjena križeva u Logu pod Mangartom, kupovina mesdžida u Sežani i Krškom, kupovina vakufskih zgrada u Mariboru, kupovina i obnavljanje vakufskog objekta u Jesenicama, kupovina zemljišta i izgradnja mesdžida u Novem mestu, samo su neki od relaziiranih projekata u proteklih sedam godina. Pitanje kupovine zemljišta za IKC u Ljubljani, međunarodni arhitektonski natječaj za idejno rješenje, dobivanje građevinske dozvole za izgradnju džamije obavezuju nas da muftiji dr. Nedžadu Grabusu odajemo svoje veliko poštovanje.

Amber: Poštovani Muftija, hvala Vam što ste izdvojili svoje vrijeme i pristali da date intervju za časopis Amber. Ovo je Vaš drugi intervju za Amber čiji ste idejni pokretač i prvi urednik. Možete li nam kazati da li Amber ide putem kojeg ste zamislili? Šta bi se moglo promijeniti, dodati ili oduzeti? Ukratko, kako vidite časopis Amber?

Muftija: Amber je zamišljen kao časopis ili glasilo Islamske zajednice u kojem informiramo članove o najvažnijim pitanjima i događajima unutar naše Zajednice. Istovremeno kroz specifične teme i pozitivne primjere iz naših džemata razvijamo i snažimo pripadnost Zajednici. Prvi broj je bio naš otpor prema nepodnošljivoj neinformiranosti o najvažnijim pitanjima u IZ. Svjesni smo činjenice da je dugoročno teško održati volontersku motivaciju na tako važnim projektima. To je vidljivo po dinamici izlaženja. Mi smo Zajednica sa vrlo skromnim materijalnim i kadrovskim potencijalom, zato je i pitanje časopisa za nas veliki izazov. Vidite koji potencijal ima IZ u BiH pa je Preporod petnaestodnevna novina, a Amber se štampa po “potrebi”. Nisam zadovoljan dinamikom pripreme i izdavanja Ambera. Ako bi uspjeli godišnje štampati četiri puta Amber to bi za sada bilo prihvatljivo. Što se tiče koncepcije  i sadržaja i tu su primjetne oscilacije. Još uvijek nismo pronašli pravu mjeru ni u sadržajnom ni u tehničkom smislu. Moram ipak pohvaliti angažman svih suradnika, autora tekstova u Amberu. Svi to rade volonterski i na taj način doprinose razvoju svijesti pripadnosti IZ-i i snaženju islamskih vrijednosti. Moramo se svi potruditi da miris Ambera zamiriše i procvjeta u našim domovima i džematima. Primjetno je da veliki broj Ambera “uvehne” u stalažama pored mihraba u mesdžidima IZ u Sloveniji.

Amber: Iza Vas je period u kojem je IZ dobila građevinsku dozvolu za Islamski kulturni centar. To je i glavni razlog za ovaj intervju. Znamo da nimalo nije bilo lahko doći do trenutka da se izda građevinska dozvola i postane pravomoćna. Kako ste preživjeli taj turbolentni period?

Muftija: Narodna poslovica kaže: “Lahko je biti general poslije bitke”. Sada je puno lakše govoriti o tom pitanju nego prije dvije ili više godina. Najprije sam zahvalan Uzvišenom Stvoritelju na blagodati i pomoći. Sretan sam, ponosan i zadovoljan da smo uspjeli “raspetljati” tako komplicirano klupko. Kada se o jednom pitanju tako dugo govori, kada se oko njega očituju najvažniji političari, najumniji ljudi iz pravne struke, medijski virtuozi, pojedinci, ali u isto vrijeme i nedobronamjerni pojedinci, ljudi kojima je tuđa muka radost itd., onda je to sigurno važno pitanje. U tom procesu smo upoznali sjajne ljude, velikoga karaktera, ali i malodušne pojedince. Mi smo se najprije fokusirali na uspostavu dobrih kontakata sa odgovornim ljudima u slovenskom društvu, intelektualnim krugovima, političarima, medijima, diplomatskim zborom i svima koji su iskazali interes za djelovanje IZ. Mi smo znali da je IKC važno pitanje, ali nismo imali puno sugovornika koji su mogli konkretno znati ili pomoći kako se to može riješiti. U jesen 2006. godine, bili su izbori na općinskom nivou u Ljubljani. Dobio sam telefonski poziv od Abdurahmana Sulejmanija. Pitao me da li bih se sastao sa kandidatom za gradonačelnika Ljubljane gosp. Zoranom Jankovićem. Odgovorio sam potvrdno, ali bez medija. Imali smo puno poziva i zanimanja iz medija da govorimo o tom pitanju, ali smo bili oprezni. Zbog atmosfere kakva je bila kreirana oko pitanja IKC, odlučili smo se za drugačiji pristup, bez velike medijske eksponiranosti. Gosp. Zoran Janković i gosp. Roman Jakič došli su u tadašnje prostorije IZ na Proletarskoj ulici 4. Stol kojeg smo imali u kancelariji bio je “kuhinjski”. To dovoljno govori u kakvom smo stanju bili. Razgovor je bio izrazito prijatan i od samoga početka “ljudski”, jasni stavovi i razgovor bez opterećenja. Naravno, mi smo imali kontakte i sa drugim ljudima. Bio sam u tom periodu gost u dijaloškoj emisiji na POP TV. U emisiji je bio i gosp. Miloš Pavlica, tadašnji zamjenik gradonačelnice. Nakon te emisije u javnosti su procurile sms poruke koje su gosp. Pavlica i gosp. Jelinčič razmjenjivali o džamiji. To nas je sve pritiskalo, jer nismo znali ko je iskren, a ko nije u pitanjima džamije. Nakon spektakularne pobjede gosp. Zorana Jankovića na općinskim izborima 2006., nama su otvorena vrata za rješavanje pitanja IKC. Problem je bio pronaći lokaciju koja je “inkluzivistička”, koja će muslimane integrirati u gradski život, koja ih neće marginalizirati ili odbaciti kao što je bila lokacija na ljubljanskom Barju, a istovremeno dovoljno veliki prostor da se može izgraditi tako zahtjevan kompleks IKC. Odabrana je lokacija, ali imovinsko-pravni odnosi nisu bili riješeni. Taj problem nas je pritiskao pet godina. Kada smo se odlučili prijaviti na natječaj za kupovinu zemljišta za džamiju imali smo puno elana i nadu u Božiju milost. Svjesni smo bili da kupujemo “neuređeno” zemljište, poput tigrove kože. Moj prijatelj vrsni pravnik Ermin Topuz nam je puno pomogao u donošenju odluka, a kasnije i konkretno u pridobivanu kredita za otplatu zemljišta. Neki su smatrali da je to “ludost” a nas nekolicina je vjerovala da su i “čuda” moguća. Čovjek nikada ne zaboravlja prijatelje koji mu u tako teškim trenucima pomognu. Više puta smo govorili o natječaju i idejnom rješenju za IKC, o finansijskim i administrativnim problemima, o izazovu kako doći do građevinske dozvole. Puno je teži bio politički negoli pravni aspekt problema džamije. Politici je trebalo više od četrdeset godina da riješi to pitanje, administracija je izdala građevinsku dozvolu, nakon što su ispoštovani svi zakonski uvjeti, u roku od dva mjeseca. Ko god radi na takvim projektima ne smije pokazivati slabost niti se “žaliti”. I u najtežim trenucima mora se ostati priseban, učiti dove. Bilo je to puno teže nego što pokazujemo.

Amber:Subota, 14.9.2013. datum je kojeg ćemo svi pamtiti. Položen je kamen temeljac za IKC. Kako ste Vi kao prvi čovjek među muslimanima u Sloveniji doživjeli taj trenutak?

Muftija:Kamen temeljac je bio kruna napornoga rada. To je bio jedan “bljesak”, svečani trenutak, nezaboravni dan za sve muslimane u Sloveniji i šire. To je za sve naše džematlije bio dan pun emocija, radosti i ushićenja. Organizacija je bila tako dobra da se i mi čudimo kako je sve to dobro proteklo. Podpredsjednik Organizacionog odbora bio je Nevzet Porić, jer sam mu kao predsjednik povjerio kompletnu zadaću. Tu se potvrdio kao čovjek kome se mogu povjeriti velike odgovornosti. Sve je funkcioniralo kao da to radi neka velika administracija, a u suštini sve su to bili volonteri. Za IZ u Sloveniji je bilo važno prisustvo najviših predstavnika vlasti u Republici Sloveniji, premijerka mr. Alenka Bratušek, bivši predsjednik države dr. Danilo Türk, ministri g. Roman Jakič i g. Senko Pličanič, predsjednik Ustavnoga suda, ombudsmen i naravno gradonačelnik Ljubljane g. Zoran Janković itd. Predsjednik Slovenske biskupske konferencije biskup Andrej Glavan izgovorio je zanimljivu rečenicu kako su muslimani s IKC dobili “stalni boravak”. To jeste tačno da izgradnjom stavrnog sakralnog objekta u Sloveniji muslimani postaju integralni dio slovenskoga društva i da prestaje njihov status “nevidljive” i marginalizirane zajednice. Meni je posebno bilo važno prisustvo gostiju iz Katara. Visoka delegacija na čelu sa ministrom dr. Gajs bin Mubarakom Al-Kuvarijem imala je sastanak sa predsjednikom Republike Slovenije gosp. Borutom Pahorom. U srdačnom susretu i razgovoru naglašena je važnost projekta IKC u Ljubljani ali i potvrđeno prijateljstvo između dvije države Slovenije i Katara. Ministar dr. Al-Kuvari je izvrstan poznavalac ukupnih muslimanskih pitanja i to je najbolje artikulirano u ministrovom govoru na svečanosti polaganja temeljnog kamena. Za muslimane u Sloveniji je bilo važno prisustvo reisu-l-uleme mr. Huseina Kavazavića kao simbola muslimanske evropske ukorijenjenosti. Mi smo bili svjesni da nakon kamena temeljca prestoji dalek put do izgradnje džamije, uz rješavanje novih izazova, ali također znamo da to nije više tako stresno i pod pritiskom kao što je bilo do 14.9.2013. Kada smo se odlučili definirati datum za tu svečanost nismo imali realne pretpostavke da će to biti sve ispunjeno do tog datuma. Ta odluka je “ubrzala” proceduru i pokazale se pravim potezom. Potvrdili smo da smo ozbiljna organizacija, odgovoran partner, pouzdani i svjesni svoje odgovornosti u predstavljanju islama u slovenskom društvu i u Evropi. Bilo je ponosno toga dana biti na čelu IZ. Posebno sam zahvalan svojim saradnicima i imamima, a nikada neću zaboraviti angažman i doprinos za džamiju donatora i vakifa, aktivistkinja iz Udruženja žena Zemzem. Neka mi halale što ne navodim imena, puno ih je, a uvijek nekoga izostavimo. Kiramen-katibin, plemeniti pisari su sve zapisali. Blago li se onima koji su se upisali u pomagače Božije vjere, islama kroz svoj doprinos za džamiju u Ljubljani. Bez razumijevanja porodice čovjek ne može raditi ovakav posao niti može uspjeti. 

Amber: U duhu hadisa Božijeg Poslanika, a.s., vraćamo se iz male u veliku bitku. Izgradnja tog prekrasnog zdanja nimalo neće biti lahka. Svi smo svjesni da bez Vašeg angažmana projekat ne bi išao ovom dinamikom. Kada ćemo zakopati prvu lopatu?

Muftija:Nastojimo slijediti proceduru i zakonska rješenja. Biro Bevk-Perović su kasnili u izradi PZI, onda je birana firma koja će voditi inžinjering. Sada zavismo od struke, mi nismo sami niti samostalni u ovom projektu. Naša je želja započeti gradnju na proljeće.

Amber: A kada ćemo džamiju svečano otvoriti?

Muftija: To zna samo Uzvišeni Allah. Ne bih se preciznije određivao o datumu.

Amber: Nakon sedam i pol godina odkako ste na funkciji muftije ljubljanskog i predsjednika Mešihata, nakon bezbroj uspješno realiziranih projekata, kako vidite trenutno stanje IZ u Sloveniji i jeste li zadovoljni tim stanjem?

Muftija: O svačijem radu najbolje svjedoče njegova djela. IZ u Sloveniji je po mnogo čemu specifična. Većina muslimana su porijeklom iz bosanskog ili albanskog govornog područja. Muslimani u Sloveniji su se razvijali i formirali zajednicu kao pripadnici radničkoga staleža, bez većih mogućnosti za osobni razvoj i materijalno-kulturni prosperitet. Želja za džamijom je bila iskrica koja je stalno tinjala u grudima vjernika i to ih je motiviralo da se sastaju i nastoje razvijati džemat. Tadašnje društveno-političke okolnosti nisu im išle na ruku. Godinama akumulirana energija smirila se i našla je svoj put na svečanom polaganju kamena temeljca za džamiju. Naš rad se temelji na kur’anskoj maksimi: “Vjerujte i činite dobra djela”. Bez vjere čovjek je prazan, s pogrešnom vjerom čovjek je opasan. Zato je važna tradicija, učitelji, muderrisi, ljudi koji znaju razlikovati važne od nevažnih stvari u tumačenju vjere. Većina muslimana u svijetu nije imala slobodu u 20. stoljeću, kada se svijet na Zapadu “otvorio” u svakom smislu. Nagle promjene režima, stalni ratovi na Srednjem istoku, globalizacija, mediji masovnoga komuniciranja, posebno internet otvorili su muslimanske zemlje prema svijetu i svijet prema muslimanskim zemljama. Uz to mi smo imali iskustvo agresije na BiH, osobne i kolektivne patnje i tragedije. Sve je to ostavilo velikog traga i na nas muslimane. Od jednog indiferentnog stanja prema vjeri postali smo kao narod zaintersiran za islamske vrijednosti. Naravno da nije bilo dovoljno kadra koji bi mogao valjano tumačiti islam i naći balans ili kompromis između suvremenosti i duhovnosti. Zato su se javljali različiti izazovi. Za IZ u Sloveniji je to još veći izazov, jer nema potencijala razviti svoj obrazovni sistem i bit će uvijek na tom planu ovisna o “drugima”. Zato je prioritet IZ u Sloveniji mektebska nastava. Tu su napravljeni iskoraci, u smislu sistematizacije nastavnoga plana, sadržaja i programa. Dobra vjeronauka, rad sa omladinom i džematlijama dugoročno su stabilizirajući faktor za djelovanje IZ. Uz sve to zaradi globalizacije i stalne medijske eksploatacije islama i muslimana, vrlo često negativnog portretiranja na svjetskoj sceni, i mi ćemo imati posljedice i to će utjecati i na naš rad i često na stanje u džematima. Veliki je teret na imamima, zato je potrebno puno mudrosti i strpljenja u radu. Drugi segment su projekti IZ. S pogoršanjem ekonomskoga stanja u Sloveniji značajno je otežan život članova IZ koji svojim donacijama održavaju u životu djelovanje džemata. Mi smo u proteklim godinama uradili značajne projekte koji su osnažili IZ i omogućili nam lakše djelovanje. To jeste rađeno s velikim entuzijazmom. U skladu s Ibn Kajjimovom izrekom nismo se prepali zato što nas je bilo malo na tom putu, niti nas je obeshrabrilo što je puno ljudi bilo indiferentno za te projekte. Vakufske projekte pomažu ljudi koji imaju čisto srce, dobre namjere. Dok pokrenete projekt vidite kakvi su ljudi. Oni koji ih pomažu na bilo koji način novcem, radom, lijepom riječju zaslužuju naziv “dobrih” ljudi. Nema potrebe opterećivati se onim drugim. Jedan od najvećih problema jeste kada članovi odbora ili organa IZ ne razumiju ili ne mogu napraviti razliku na kojoj bi strani trebali biti, na strani “dobrih” ili na strani onih koji sve osporavaju, pa makar ih niko i ne pitao ništa o tome. Zato se IZ uvijek susreće sa problemom da volonteri nisu dovoljno svjesni emaneta kojeg su preuzeli i problemom da nije moguće sve profesionalizirati i platiti, jer onda bi IZ izgubila svoj misijski karakter. Na tom planu se mora još puno raditi. IZ je u dobroj kondiciji.

Amber: Kakva je, po Vašem mišljenju, budućnost IZ u Sloveniji?

Muftija: IZ u Sloveniji je snažno etablirana kao institucija muslimana. Važno je razvijati kadrovski potencijal koji će biti nosilac aktivnosti u da’vetskom i administrativnom segmentu, razvijati duh tolerancije i međusobnoga uvažavanja, snažiti međuljudske i dobre susjedske odnose i suživot sa širom društvenom zajednicom. IZ ima dobru sadašnjost, a molim Uzvišenoga Allaha da bude još bolja budućnost.

Amber: Hvala Vam na izdvojenom vremenu i Vašim odgovorima.