Na konferenciji je sudjelovalo više od stotinu stručnjaka iz više od 40 zemalja svijeta. Skup su otvorili najviši zvaničnici Republike Turske: gradonačelnik Istanbula dr. Kadir Topbaš, predsjednik Uprave za vjerska pitanja prof. dr. Mehmet Gormez i zamjenik premijera Republike Turske gosp. Bekir Bozdag. Uvodno predavanje održao je ugledni i cijenjeni turski profesor Hajrettin Karaman. Na skupu je sudjelovao i muftija dr. Nedžad Grabus u svosjtvu saradnika na Fakultetu islamskih nauka, Univerziteta u Sarajevu. Posebna sesija bila je posvećena islamskome obrazovanju Bosni i Hercegovini. Dr. Nedžad Grabus govorio je o temi: Programski i funkcionalni razvoj medresa: formativni period islamskog srednjoškolskog obrazovanja u 20. stoljeću u BiH, dr. Ahmet Alibašić, Fakultet islamkih nauka, Univerzitet u Sarajevu, govorio je o temi: Islamsko obrazovanje – vjeronauka u javnim školama i dr. Mirsad Karić, Internacionalni Univerzitet u Sarajevu, govorio je o temi: Gazi Husrev-begova medresa – višestoljetni čuvar bosanskog identiteta i duhovnosti. Radovi će biti štampani na turskom i engleskom jeziku.
Izdvajamo dio iz predavanja dr. Nedžada Grabusa sa naslovom: “Programski i funkcionalni razvoj medresa: formativni period islamskog srednjoškolskog obrazovanja u 20. stoljeću u BiH”
Sistematizirano islamsko obrazovanje u Bošnjaka uvedeno je u doba Osmanske carevine. Osmanska carevina službeno je uspostavila vlast u BiH 1463. godine. Osmansko carstvo je na Berlinskom kongresu izgubilo pravo upravljanja BiH 1878. godine. Tada je prestao formalni utjecaj na obrazovni sistem u BiH. Postoji značajna literatura na bosanskom jeziku o tom periodu naše povijesti i obrazovnom sistemu. Nezaobilzna je knjiga rahmetli profesora Ismeta Kasumovića s naslovom: Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme Osmanske uprave, Islamski centar Mostar, 1999. godina. To je cjelovita studija o školstvu i obrazovanju zasnovana na relevantnoj osmaskoj građi i izvorima na turskom jeziku. Naravno, postoji niz knjiga i autora koji su pisali o toj temi. S obzirom da to nije predmet našega zanimanja u ovome radu taj period će biti samo spominjan u komparativnom smislu. Za razumijevanje stanja islamskog obrazovanja u BiH nužno je, pored ostale literature, konsultirati Monografiju koja je štampana u povodu okončanja školovanja 450. generacije Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu 2000. godine.
Poslije okupacije BiH, u doba Austro-Ugarske vlasti (1878-1918) Bošnjaci su nastojali očuvati svoju vjersku samobitnost i duhovnu vezu sa Istanbulom i ostalim dijelovima Osmanskoga carstva. U to doba u medresama se program izvodio po planovima tradicionalnih obrazaca s ciljem pripremanja svršenika za obavljanje zanimanja koja su bila cijenjena u tadašnjem islamskome sistemu: kadije, muftije, muderrisi, imami, hatibi, muallimi itd. Nastavni proces i obrazovanje trajalo je i po 16 godina. Pritisnuti problemima i izazovima kako sačuvati vjerski identitet odgovorni ljudi u to doba smatrali su, pogotovo u prvim godinama Austro-Ugarske uprave, da je najbolji način čuvanjem već postojećeg sistema i konzerviranjem obrazovnog i odgojnog procesa. Austro-Ugarske vlasti su uvjetovale financiranje medresa promjenama u programu i uvođenjem svjetovnih predmeta. U Bosni se u to vrijeme, kao i u drugim zemljama s muslimanskom većinom, razvijao pokret inteligencije koja je za konzervativizam i nazadnjaštvo optuživala ulemu smatrajući da kulturno bogatstvo islama ne pripada samo ulemi nego svim učenim. Duhovnu inteligenciju i ulemu samatrali su nedoraslim svome znanju i položaju. Pokrenuto je niz novih časopisa na bosanskom jeziku. Austrougarska je otvorila dvije škole koje su imale snažan utjecaj na obrazovanje Bošnjaka: Šerijatsko-sudačka škola (Mekteb-i Nuvvab 1887.) i Daru-l-muallimin (Učiteljska škola 1891.). U izvještaju iz 1907. godine glavni profesor GHM spominje sljedeće udžbenike: Durrijekta (iz islamskog vjerovanja), Izhar (sintaksa i gramatika), Halebija (fikh), Muladžamija (gramatika), Multeka (islamsko pravo). Za vrijeme Austro-Ugarskoga perioda sve do 1897. godine nisu uvedeni ispiti, ali sistem održavanja nastave i programa ostao je isti sve do 1913. godine. Bio je to klasični metod po kojem je muderris nakon 12 ili 14-16 godina izdavao idžazetname. U izvještaju Ulema-medžlisa iz 1907. godine piše da se već deset godina prakticiraju ispiti u medresi i da je to poboljšalo nastavni proces i ukupan uspjeh učenika. Pred izbijanje Prvog svjetskog rata pokrenuta je ideja da se u svim krajevima otvori po jedna okružna medresa. Međutim Prvi svjetski rat ostavio je teške posljedice na rad svih medresa, posebno Gazi Husrev-begove medrese. Prema izvještajima iz 1916. gdine navodi se da je u Medresi bilo samo 19 učenika.
Period poslije okončanja Prvoga svjetskoga rata, nastanka Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije (1918-1941) bio je novi izazov za islamsko školstvo u BiH. Bošnjaci se nisu bili oporavili od kulturno-civilizacijskloga šoka, a nastupio je novi, nastava se počela obavljati na sprsko-hrvatskom jeziku, a nije bila dozvoljena upotreba bosanskoga jezika. Taj period je protekao u organiziranju takozvanih islamskih anketa u kojima se nastojalo doći do odgovora koji bi najbolji sistem obrazovanja odgovarao novonastalim okolnostima. Zato se islamsko srednje obrazovanje u BiH u 20. stoljeću ne može promatrati izvan konteksta, jer su česte promjene pravnih i političkih sistema dovodile i do promjena nastavnih planova i programa. Prve učenice ženskog odjeljenje GHM medrese okončale su školovanje 1938. godine. Vjerovatno je to prva islamska škola za žene u Europi, a možda i u svijetu toga tipa. Nekada su odgovorni ljudi u islamskoj administraciji imali dovoljno širok manevarski prostor unutar kojeg su mogli utjecati na uvođenje dobrih rješenja, a nekada su bili primorani praviti kompromise i sa osnovnim propisima, kao što je primjer poslije Drugog svjetskoga rata kada u prostorijama Medrese nije bilo moguće organizirati zajedničko obavljanje namaza (molitve).
Poslije Drugog svjetskoga rata, posebno do 1961., kada je u Jugoslaviji ipak došlo do manjih društevenih promjena, bio je najteži za rad GHM. Komunističke vlasti su iza rata zatvorile sve islamske odgojno-obrazovne institucije, okružne medrese, šerijatska gimnazija, Viša islamsko-šerijatska teološka škola, žensko odjeljenje GHM (zatvoreno 1949.). Osim što je bila jedina takva ustanova na bosankom jeziku (mada u suštini na srpskohrvatskom) u medresi su tada predavali i profesori koji su često bili zagovornici i promotori ateizma. Tu se pokazala svijest učenika starijih razreda koji su svojim mlađim kolegama objašnjavali kako i na koji način da se suooče sa takvim idejama. S obzirom da su se u medresi učenici sve do konca 20. stoljeća obrazovali i odgajali za zvanje imama, hatiba i muallima i program je bio prilagođen tim zanimanjima. Dobro obrazovanje, misijski duh i želju da se očuva identitet nisu mogli uništiti ni stalni pritisci ni suđenja muderrisima i zatvaranje imama i muderrisa u komunističke zatvore. Desetine profesora, muderrisa, odležalo je duge zatvorske kazne, bez jasnih dokaza zašto su uopće bili osuđeni. Plamen je bio umanjen ali vatra nikada nije ugašena.
U BiH su obrazovni sadržaji iz vjerskih predmeta odražavali islamsko vjerovanje koje je bilo u skladu sa ehli-sunnetskim učenjem, poseno u ibadetima, zasnovano na hanefijskome mezhebu. To je sačuvalo vjersko jedinstvo i zajedničku svijest o pripadnosti islamu i bošnjačkom narodu.
Prema propisima koje je usvojio najviši vjerski organ IZ u BiH Rijaset 2006. godine, a kasnije i Sabor IZ propisan je sadržaj tema i literature koji će se proučavati iz svakog predmeta pojedinačno, kao i profil nastavnika koji može predavati predmet. Sukladno definiciji koju su usvojili najviši organi IZ medresa je srednja vjerska škola, koja svojim polaznicima, u duhu islamskih propisa, daje odgoj i obrazovanje, koje im omogućava nastavak školovanja na islamskim i drugim univerzitetima u zemlji i inozemstvu i fundamenalno obrazovanje za budući imamski poziv. U medresi se izvodi Nastavni plan i program u četverogodišnjem trajanju, čijim se završavanjem stiče srednja školska sprema.
