Bajramska hutba poruka muftije dr. Nedžada Grabusa

BAJRAMSKA HUTBA PORUKA

MUFTIJE DR. NEDŽADA GRABUSA

Mjesec radosti i milosti

Poštovana braćo i cijenjene sestre,

Konac mjeseca ramazana i početak mjeseca ševvala uvijek i iznova budu povod za veliki susret vjernika u džamiji i na bajramskom namazu. Mjesec ramazan ujedini naša srca u dovama i molitvama, naše misli su jasnije i oslobođene prizemnih želja, a naši životi ispunjeniji i duše zadovoljne rahmetom mjeseca posta, Kur’ana, dobročinstva i bratskoga razumijevanja u džematu. Danas smo radosni, jer smo usprkos, dugim danima i velikim vrućinama, pokazali da smo sposobni i kadri, i u ovom vremenu općeg konzumerizma, prihvatiti i primijeniti Božiji poziv da postimo mjesec ramazan, sustežući se od svih tjelesnih užitaka i drugih slabih navika. Posebna odlika odlazećeg mjeseca ramazana jeste veliko prisustvo omladine u svim džematima i džamijama na iftarima i teravijama. To nas posebno raduje, jer je naša islamska stabljika podmlađena i dobila je novu svježinu. Naš odnos prema vjeri i naš život u vjeri jeste kultiviran. Mi jasno razumijemo da se uz poštivanje tradicije i prihvatanje suvremenih oblika života, može postići dugoročna stabilnost našega vjerskoga identiteta. Tu stabilnost razvijamo kroz naš porodični odgoj, mektebsko obrazovanje, učenje i čuvanje islamskih vrijednosti kojemu nas nauče naši imami, te na taj način sudjelujemo u džematskom životu. Uzvišeni Bog nas uči:

“I reci: Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.”(Et-Tevba, 105)

Ustrajnost u da’vetskome djelovanju kreira pozitivan ambijent u džematu i harmonizira odnose među džematlijama. S obzirom da smo mi muslimani bosanskoga i albanskoga govornoga područja dugo godina bili bez kontinuiranoga razvoja islamskoga identiteta, s puno diskontinuiteta, nakon demokratskih promjena početkom devedestih godina 20. stoljeća, naše institucije nisu imale dovoljno kadrovskoga potencijala, kapaciteta i posebno svježine i sposobnosti u radu s ljudima, među nama su se posljednjih godina vodile uglavnom rasprave više formalne nego suštinske prirode. Zato je važno djelovanje uleme i imama u svim džematima koji su uspjeli odgojiti i naučiti značajan broj muslimana vjerskim istinama i praksi koju su bili zaboravili ili nisu imali priliku u svojoj mladosti učiti o islamu. Otuda nas posebno raduje prisustvo omladine u našim džematima na iftarima i teravijama, jer na taj način čuvamo sadržaj djelovanja Islamske zajednice. Omladina će na taj način biti sastavni dio naše Zajednice i upoznat će životni islam, a ne samo formu koju bez sadržaja nude moderni načini komuniciranja, posebno internet. Naša je ljudska i vjerska obaveza ohrabriti mlade ljude da budu čestiti, moralni, radini, odgovorni, da čuvaju sistem islamskih vrijednosti na kojima se zasniva naš etički sustav i naš pogled na svijet. Poslanik, a.s., je posebno isticao vrijednost vjere mladoga čovjeka:

“Zaista Allah, dž.š., voli mladića koji je svoju mladost utrošio u pokornosti Uzvišenom Allahu.”

Duhovno snažan čovjek čuva stabilnost u vjeri i poput lijepe riječi koju Kur’an uspoređuje s drvetom ima stabilne korijene. Vjernik je stabilan, iskreno svjedoči vjeru i nastoji uskladiti svoj život s mudrim kur’anskim porukama:

»Zar ne vidiš kako Allah navodi lijep primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;

Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.

A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.”(Ibrahim, 24-26)

Objava Kur’ana zagarantirala je stalnu svježinu našoj vjeri, a mjesec ramazan sa svim svojim sadržajima omogući da se pojave najbolji sokovi naše vjere. Molimo Allaha, dž.š., da čuva naše porodice, našu omladinu i da im olakša dunjalučke terete.

U posljednjih pedeset godina znatno se poboljšao ekonomski i materijalni standard života na Zemlji, posebno na Zapadu. U tom periodu mijenjao se i ljudski pogled na sistem vrijednosti. Vrijednosti na kojima su počivala društva, a imala su svoje korijene zasnovane na Tevratu, Indžilu i Kur’anu, polahko su potiskivane, marginalizirane ili su samo površno čitane i primjenjivane. Zato danas imamo situaciju da smo u praksi zaboravili hadis Muhammeda, a.s., u kojem nas upozorava da pravi vjernik ne smije zaspati ako mu je susjed gladan.

“Grijeh je svakom muslimanu da večera ako zna da u njegovom susjedstvu postoji neko ko nema šta da večera, dok i njemu ne omogući da dobije večeru.”

Dakle, s jedne strane imamo jasne poruke da pokušamo sačuvati socijalnu stabilnost, i putem brige za gladne komšije, na način da svako da svoj doprinos u tome i s druge strane živimo u vremenu u kojem ima više hrane na dunjaluku nego što je ikada bilo ranije u povijesti u bilo kojoj civilizaciji, ali ta hrana nema berićeta, jer velike kompanije nemaju “milosti”. Njihov motiv je često samo profit. Zato je sve više gladnih ljudi i u našoj sredini. Razvija se stanje duha općeg straha i nezadovoljstva. To se onda prenosi i na običnoga čovjeka i među nama se razvija kultura straha da ćemo biti gladni, da ćemo osiromašiti i slično. Upravo tu svijest snažno kritikuje Kur’an:

“Teško svakom klevetniku podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, misleći da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti!” (Humeze, 1-3).

Mjesec ramazan je krunski dokaz da čovjek može ograničiti količinski unos hrane u svoj organizam. To je mjesec u kojem se prisjetimo i podsjetimo na berićet hrane koju nam Uzvišeni daruje. Hvala Allahu, dž.š., koji nam daje nafaku i opskrbljuje nas plodovima koji nam omogućavaju da dostojanstveno živimo i hranimo sebe i svoju porodicu. Zahvalni smo Mu što nas je učinio muslimanima. Zato, draga braćo, znajmo da je naša prva i osnovna obaveza brinuti za sebe i svoju porodicu. Islamski pogled na svijet podrazumijeva uz vjerovanje i stalni rad i, naravno, trud u činjenju dobra. Mi živimo u društvu u kojem su snažno izražene radne navike. Često možemo čuti i pohvale na račun mnogih članova IZ da su vrijedni i radini. Uspjeh svakoga društva jeste u pravičnosti i pravednoj raspodjeli dobara. Muhammed, a.s., je upozoravao da se rad mora platiti čovjeku, kako se simbolički izrazio naš Poslanik,  prije nego mu se ‘osuši znoj sa čela’. Zato draga braćo, vi koji imate svoj bilo koji privatni biznis zaslužujete našu zahvalu što slijedite našega Poslanika i što niste dužni plate radnicima. Ako ima takvih, koji su dužni ljudima novac, vodite računa o hakku, pravu svakoga pojedinca, jer na takav način najbolje pokazujete da volite svoga poslanika Muhammeda, a.s., i ljudima omogućavate da dostojanstveno žive i hrane svoju porodicu. Vidite koliko je “požrešnošt” – pohlepa uništila preduzeća i koliko je radnika ostalo bez svoga prava. Naša je obaveza čuvati se haram poslova i haram zarade. Tamo gdje je haram nema berićeta i zadovoljstva.

Ljudi koji su u stanju razlučiti dobro od slaboga i pomoći opće korisne projekte, uvijek su zasluživali poštovanje šire društvene zajednice i džemata. Mi smo prošli dug i veoma turbulentan put u našem duhovnome uspinjanju i nastojanju da dobijemo priliku graditi džamiju u Ljubljani. U našem projektu se pokazala složnost, jedinstvo i odlučnost u otplati zemljišta za IKC u Ljubljani i u drugim pripremnim fazama za pridobivanje građevinske dozvole. Mi ćemo, ako Bog da, imati 14.9.2013. godine, svečanost polaganja kamena temeljca za IKC u Ljubljani. Molim Uzvišenoga da svakoga ko je pomogao ovaj projekt nagradi. Hvala svim našim prijateljima u Sloveniji koji su pomogli ovaj projekt kroz djelovanje u politici, medijima, administrativnim službama. Uvjeren sam da će džamija biti naša ‘duhovna lađa’ koja će nas čuvati od svih scili i haribdi ovoga svijeta.

Želim vama i vašim porodicama Bajram pun radosti i osobnoga zadovoljstva. Molim Uzvišenoga Allaha da ukabuli naš post, ibadete, dobra djela i da nas čuva od svih dunjalučkih belaja i iskušenja.

Bajram šerif mubarek olsun!  

Predsjednik Mešihata IZ u Sloveniji                                                                             

Dr. Nedžad Grabus, muftija