U okviru dvodnevne službene posjete Mešihatu Islamske zajednice u Republici Sloveniji, koja se realizira 19. i 20. juna 2026. godine, u Ljubljani boravi muftija bihaćki hfz. Mehmed-ef. Kudić. U njegovoj pratnji je rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog dr. Haris-ef. Veladžić. Muftiju Kudića i dr. Harisa-ef. Veladžića primio je muftija ljubljanski mr. Nevzet-ef. Porić, a prijemu je prisustvovao i Senad-ef. Karišik, glavni imam Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana.
U razgovoru je bilo riječi o vjerskom životu muslimana u Sloveniji i Bosni i Hercegovini, aktivnostima koje realiziraju Muftijstvo bihaćko i Islamska zajednica u Republici Sloveniji, kao i mogućnostima unapređenja međusobne saradnje. Sagovornici su razmijenili iskustva o radu s džematima, vjersko-obrazovnim programima i drugim projektima od značaja za djelovanje Islamske zajednice.
U okviru posjete, hfz. Mehmed-ef. Kudić predvodio je džuma-namaz u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana i održao hutbu u kojoj je govorio o hidžri kao jednoj od najvažnijih prekretnica u historiji islama, ističući da njene poruke predstavljaju trajni poziv vjernicima da se iz stanja nemara pokrenu ka odgovornosti, radu i ustrajnosti.
Hutbu hfz. Mehmeda-ef. Kudića, bihaćkog muftije, prenosimo u cijelosti:
Hvala Allahu Koji nas je izveo na pravi put, jer mi ne bismo bili na pravom putu da nas On nije uputio. Neka su salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., donosioca radosnih vijesti, onoga koji opominje i koji upućuje da se vjeruje u Allaha i Njegovog poslanika.
Dozvolite mi da na samom početku izrazim poštovanje i iskrenu zahvalnost svim muslimanima u Sloveniji, a posebno rukovodstvu Islamske zajednice na čelu sa uvaženim muftijom mr. Nevzet-ef. Porićem.
Vi ste naš ponos i primjer kako se predanim radom, međusobnim uvažavanjem i jedinstvom oko Islamske zajednice mogu postići veliki rezultati. Zbog toga vaša dostignuća ne predstavljaju samo uspjeh muslimana u Sloveniji, nego i razlog za ponos svih nas koji pratimo vaš rad i radujemo se svakom vašem uspjehu.
Mnogo je događaja u historiji islama koji zauzimaju posebno mjesto u srcima muslimana i o kojima se često govori i piše. Svaki od tih događaja nosi svoje poruke te zaslužuje da ga se spominje i iz njega uzima pouka.
Međutim, među svim tim događajima posebno mjesto zauzima hidžra Allahovog Poslanika Muhameda, a.s. To nije bio samo jedan historijski događaj niti obično preseljenje iz Mekke u Medinu. Hidžra je predstavljala prekretnicu u životu Poslanika i muslimanske zajednice, a njen utjecaj osjetio se u svim događajima koji su uslijedili nakon nje.
Zbog svoje važnosti hidžra nije ostala vezana samo za jedno vrijeme i jedno mjesto. Njene ideje i poruke nadilaze granice vremena. Ona je postala trajna inspiracija muslimanima kroz stoljeća podsjećajući ih na žrtvu radi vjere, oslanjanje na Allaha i ustrajnost na putu istine.
Onoga trenutka kada je Allahov Poslanik primio prvu objavu, označen je početak nove epohe u historiji čovječanstva. Međutim, kada je učinio hidžru iz Mekke u Medinu, to je označilo rađanje jednog ummeta i početak izgradnje muslimanske zajednice.
Od prvih dana poslanstva, Muhamed,a.s., pozivao je ljude Allahovoj vjeri danju i noću, tajno i javno, strpljivo i ustrajno. Međutim, njegov poziv nije ostao bez reakcije mekanskih mušrika. Oni su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da ga odvrate od njegove misije, koristeći različite oblike pritisaka, prijetnji i zlostavljanja, kako prema njemu tako i prema njegovim ashabima.
Uprkos svim iskušenjima, Poslanik, a.s., i njegovi ashabi ostali su čvrsti na putu istine, sve dok Allah nije otvorio vrata hidžre i time započeo novo poglavlje u historiji islama.
„Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: “Ne brini se, Allah je s nama.“ (Et-Tewbe, 40.)
Zanimljivo je da Allah, dž.š., spominjući hidžru, na ovaj način poručuje da, čak i ako svi muslimani odustanu od pomoći Poslaniku i vjeri, Uzvišeni Allah garantira Svoju pomoć. Time se jasno pokazuje da opstanak ove vjere ne zavisi od pojedinaca, nego da Allah stalno daje ljude koji će nositi i čuvati Njegovu vjeru.
Allahova pomoć ne zavisi od broja ljudi, i kada se svi putevi čine zatvorenim, On može otvoriti izlaz koji čovjek ne vidi.
Poslanik, a.s., je rekao da Allah, dž.š., stalno mobilizira ljude koji će biti poput zasada – čvrsti u vjeri, ustrajni u pokornosti i korisni zajednici.
„Allah neprestano u ovoj vjeri (dinu) daje ljude (poput sadnica) koje upotrebljava u pokornosti Njemu.“
Kao što baštovan sadi drvo koje raste i daje plodove, tako Allah u svakoj generaciji daje ljude koji nose vjeru, pozivaju dobru i čuvaju zajednicu.
Zato najveća blagodat nije samo znanje koje čovjek posjeduje, nego način na koji ga primjenjuje. Isto tako, najveća blagodat nije samo imetak koji čovjek stekne, nego da ga upotrijebi u dobru i na ispravan način.
Hidžra je predstavljala novi početak za islamski poziv i znak Allahove pomoći u jačanju i izgradnji muslimanske zajednice. Bila je to velika prekretnica u životu muslimana, jer su njenom zaslugom prešli iz stanja slabosti u snagu, iz malobrojnosti u brojnost, te iz oskudice i siromaštva u sigurnost i blagostanje.
Hidžra je ostavila dubok trag i na razvoj islamskog učenja. Nakon nje kur'anske sure počele su se dijeliti na mekanske i medinske, a kur'anske poruke su, pored učvršćivanja temelja vjerovanja, sve više donosile praktične propise koji su uređivali život pojedinca i zajednice.
Posebno mjesto u ovom velikom događaju pripada muhadžirima, koji su radi svoje vjere napustili domove, porodice i imetke, kao i ensarijama, stanovnicima Medine, koji su ih dočekali otvorena srca, pružili im podršku i podijelili s njima ono što su imali. Njihovo bratstvo i međusobna ljubav ostaju trajni uzor muslimanima svih vremena.
Allah, dž.š., kaže:
„Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.“ (En-Nisa, 100)
Drugim riječima, onaj ko napusti svoj dom s namjerom da učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, pa ga na tom putu zatekne smrt, ima osiguranu nagradu kod Allaha. Ovaj ajet potvrđuje jedno od temeljnih pravila islama – da se djela vrednuju prema namjerama. Time se ukazuje na veliku važnost onoga što čovjek nosi u svom srcu, jer upravo namjera predstavlja srž svakog ibadeta.
Ako smo došli u džamiju iskreno radi Allaha, sa željom da Mu učinimo sedždu, i nakon toga to zaista učinimo, tada su se naša namjera i djelo podudarili. U tome se ogleda iskrenost vjernika i vrijednost njegovog ibadeta.
Ovaj ajet muslimani su kroz brojne generacije imali priliku potvrditi i u vlastitom životnom iskustvu. U prošlom stoljeću u Bosanskoj Krajini gotovo je bilo pravilo da svaka porodica ima nekoga u Sloveniji. Ljudi su odlazili u potrazi za poslom i boljim uvjetima života, vjerujući da je nafaka u Allahovim rukama.
U tom kontekstu, sjetimo se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
„Zaista, nafaka traži čovjeka kao što ga traži njegov edžel (smrtni čas).“
Ovaj hadis nas podsjeća da niko ne može pobjeći od svog određenog smrtnog časa, ali i da niko neće ostati uskraćen za onaj dio opskrbe koji mu je Allah odredio. Ipak, islam nas ne uči pasivnosti, već radu i trudu. Zato su naši ljudi odlazili od svojih kuća, prelazili granice i tražili posao, uvjereni da se nafaka stječe zalaganjem i oslanjanjem na Allaha.
Allah, dž.š., čovjeku otvara vrata nafake kada se pokrene i krene da je traži. Nasuprot tome, onaj ko bez potrebe pruža ruku očekujući da mu drugi udjeljuju, sam sebi sužava mogućnosti koje mu je Uzvišeni otvorio. Vjernik zato radi, trudi se i oslanja na svoga Gospodara, znajući da je nafaka određena, ali da se do nje dolazi putem rada, odgovornosti i iskrenog pouzdanja u Allaha.
Hidžra nije samo uspomena na jedan veličanstveni događaj iz prošlosti. Hidžra je poziv svakom čovjeku da se pokrene iz stanja nemara u stanje odgovornosti.
Zato se danas trebamo zapitati: od čega mi trebamo učiniti svoju hidžru? Ako se odreknemo samo jednog grijeha, već smo učinili hidžru. Ako ostavimo samo jednu lošu naviku koja nas udaljava od Allaha, učinili smo hidžru. Ako se više budemo bavili vlastitim nedostacima nego tuđim manama, učinili smo hidžru. Ako umjesto osuđivanja drugih počnemo popravljati sebe, učinili smo hidžru.
Hidžra nije samo putovanje iz jednog mjesta u drugo; ona je putovanje srca od nemara prema svijesti o Allahu i svaki korak kojim se približavamo Allahovom zadovoljstvu jeste naša lična hidžra.
Nećemo sačuvati ni vjeru ni domovinu samo riječima, niti ćemo budućnost osigurati pukim prisjećanjem na slavnu prošlost. Hidžra nas uči da se za svako dobro treba zalagati, krenuti i djelovati. Bereket nije u čekanju, nego u pokretu.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji se mijenjaju nabolje i koji svojim djelima svjedoče svoju vjeru. Gospodaru naš, sačuvaj naš narod, našu domovinu i naše porodice od svakog zla, podari nam bereket u vremenu, imetku i potomstvu, i učini nas od onih koji će iza sebe ostaviti dobro djelo. Amin.