U nedjelju, 12. aprila 2026. godine u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana održana je tribina o temi „Aktualna situacija u svijetu: pretpostavke za mir“, koju je moderirao Nevres Mustafić.
U uvodnom obraćanju, muftija mr. Nevzet-ef. Porić naglasio je kako se savremeni svijet svakodnevno suočava s govorom o sukobima i ratovima, postavljajući pitanje: „Je li u takvim okolnostima uopće moguć mir u svijetu?“ Istakao je da islam u svom temelju poziva na mir, dijalog i suživot, te podsjetio da muslimani „ne samo da govore o miru, nego ga nastoje živjeti i graditi u odnosima s drugima“. Zahvalio je izlagačima, ističući da je riječ o misliocima koji su svojim dugogodišnjim radom doprinosili izgradnji saradnje, razumijevanja i mira među narodima, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine.
Između nade i krize: mir zahtijeva odgovornost, a svijet novu kulturu razumijevanja
Akademik Enes Karić svoje izlaganje strukturirao je kroz tri tematske cjeline, razmatrajući šanse mira i šanse rata u savremenom svijetu, naglašavajući da obje mogućnosti stoje pred čovječanstvom kao realne i istovremeno prisutne perspektive.
Polazeći od temeljnog pitanja mogućnosti mira u svijetu obilježenom sukobima, istakao je da se čovječanstvo nalazi između mogućnosti konflikta i mogućnosti saradnje, te da je izbor između tih puteva pitanje vrijednosnog opredjeljenja i odgovornosti.
U prvoj dionici izlaganja govorio je o kur’anskoj perspektivi i njenom odnosu prema drugim religijskim zajednicama. Ukazao je na to da Kur’an prepoznaje i oslovljava različite vjerske zajednice, posebno „ljude Knjige“ – muslimane, jevreje i kršćane – naglašavajući zajedničke temelje vjere u Boga, vjerovanja u onaj svijet i činjenja dobra. Istakao je da ova perspektiva otvara prostor za povezivanje i razumijevanje, a ne za isključivanje.
U drugoj dionici, kroz historijski kontekst, podsjetio je da su muslimanske civilizacije kroz različite epohe omogućavale očuvanje identiteta jevrejskih i kršćanskih zajednica. Naveo je primjere suživota i kulturnog razvoja u velikim islamskim centrima, uključujući nastanak kabale u muslimanskim gradovima, kao i migracije Jevreja u Osmansko carstvo nakon pada Granade, među kojima i njihov dolazak u Bosnu i Hercegovinu. Naglasio je da historijsko iskustvo pokazuje mogućnost opstanka i razvoja različitih zajednica unutar jednog šireg civilizacijskog okvira, bez međusobnog uništenja i isključivanja.
U trećoj dionici fokusirao se na savremeni trenutak i pitanje kako danas pokrenuti procese mira. Istakao je da svijet nije i ne može biti jedinstven u religijskom ili civilizacijskom smislu, te da je pluralnost trajna odrednica čovječanstva. U tom kontekstu naglasio je potrebu za razvijanjem multilaterarnog pristupa i aktivnog angažmana na projektima mira: „Zajednički život ne briše razlike, nego ih uvažava.“
Posebno je ukazao na važnost povezivanja ideje mira sa demokratijom, ekonomskim razvojem i zaštitom ljudskih prava, te je, pozivajući se i na Fazlur Rahman, naglasio da religija treba biti izvor nade i optimizma, a kur’anska poruka nosilac vedrine i odgovornosti prema budućim generacijama.
Prof. dr. Hilmo Neimarlija ukazao je na složenost i višeslojnost savremene globalne situacije, naglašavajući da se ovakve teme ne mogu iscrpiti jednostavnim odgovorima niti sagledati iz jedne perspektive.
Istakao je da je svaka svijest u određenoj mjeri pozicionalna, odnosno određena vlastitom perspektivom, te da se ograničenja takvih pozicija prevazilaze kroz dijalog i zajedničko promišljanje, posebno kada su pred nama ovako složena pitanja kao što su mir i globalni odnosi.
Polazeći od razumijevanja svijeta kao jedinstva i mnoštva, ukazao je da se čovječanstvo istovremeno posmatra kao cjelina, ali i kao raznolik skup naroda, kultura i religija. U tom kontekstu podsjetio je na princip stvaranja različitosti među ljudima kao temelj međusobnog upoznavanja i uvažavanja, naglašavajući da su historijski procesi napretka često bili povezani s razvojem znanja, komunikacije i priznavanja različitih vrijednosti.
Istovremeno je upozorio da savremeni svijet karakterizira duboka kriza na više nivoa. Izdvojio je stanje općeg nereda, poremećaj u strukturi međunarodnog poretka i međunarodnih odnosa, te ozbiljan poremećaj na razini jezika i javnog diskursa, naglašavajući da danas svjedočimo i „krizi smisla“.
„Ne svjedočimo samo krizi odnosa, nego i krizi jezika i smisla.“
Posebno je upozorio na slabljenje međunarodnih institucija, poput Ujedinjenih naroda, kao i na istovremeni rast destruktivne moći i ugrožavanje prirodnog svijeta kroz ekološke krize. Istakao je da su u takvom ambijentu posebno ugrožene temeljne vrijednosti koje imaju centralno mjesto u religijskim tradicijama – pravda, istina i sloboda, zaključujući da bez njihove obnove, kao i bez obnove jezika razumijevanja, nije moguće uspostaviti stabilne i pravedne odnose među ljudima i narodima.
Govoreći o savremenim globalnim izazovima, mr. Muhamed Jugo istakao je da se o miru danas govori više nego ikada, ali da ga je istovremeno sve teže očuvati: „Svjedočimo ratovima, geopolitičkim napetostima i rastućem strahu od drugog, što dodatno otežava izgradnju trajnog mira.“ Ukazao je na pitanje ko danas može govoriti jezikom mira, naglašavajući da upravo vjerske zajednice, kada su organizirane, imaju sposobnost da povežu moralni autoritet, društveno povjerenje i institucionalnu odgovornost. Kao primjer naveo je Islamsku zajednicu, koja kroz svoju historijsku i normativnu strukturu, ali i savremeno djelovanje, pokazuje kako religija može biti organiziran, odgovoran i društveno koristan okvir, posebno u evropskom kontekstu.
