U petak, 9. januara 2026. godine muftija mr. Nevzet Porić primio je u Ljubljani mostarskog muftiju, dr. Salem-ef. Dedovića. Prijemu su prisustvovali Nevres-ef. Mustafić, potpredsjednik Mešihata Islamske zajednice u Republici Sloveniji i Senad-ef. Karišik, glavni imam Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana.
Tokom susreta razgovarano je o aktuelnim procesima i razvojnim pravcima Islamske zajednice u Republici Sloveniji, s posebnim naglaskom na vjerski život, obrazovne aktivnosti i kulturno djelovanje. Muftija Porić tom je prilikom predstavio rad i programsko usmjerenje Islamske zajednice u Republici a posebno Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana, istaknuvši njegovu ulogu kao otvorenog prostora susreta, dijaloga i duhovnog sadržaja, namijenjenog kako članovima Islamske zajednice, tako i široj javnosti. U kontekstu društvenog djelovanja, istaknuta je i dugogodišnja dobra saradnja Islamske zajednice u Republici Sloveniji s Katoličkom crkvom te drugim vjerskim zajednicama, koja se ostvaruje kroz međureligijski dijalog i zajedničke inicijative od općeg društvenog značaja.
Muftija Dedović izrazio je zadovoljstvo viđenim i pohvalio organizacijski i programski pristup Islamske zajednice u Sloveniji, naglasivši da ovakav model djelovanja predstavlja snažan doprinos očuvanju duhovnog identiteta, ali i afirmaciji kulture i otvorenosti u savremenom evropskom društvu.
Sagovornici su razmijenili mišljenja o mogućnostima jačanja međusobne saradnje u narednom periodu, posebno u oblastima vjerske edukacije i kulturne razmjene.
U okviru posjete, muftija Dedović je u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana predvodio džuma-namaz. Hutbu muftije Dedovića prenosimo u cjelosti.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Koji kada odluči da nešto bude kaže: “budi“ i ono bude. Svjedočimo da nema drugoga boga osim Njega, Njemu pripada sva vlast, moć i svaka odredba. Svjedočimo i da je Muhammed, a.s., Njegov odabrani poslanik i odani rob koji je prenio poruku ljudima i ispunio preuzeti emanet. Njemu je Allah ukazao počast s darom Isrā’a i Miʻrādža pokazujući mu znamenja velika i otkrivajući prizore mnoge; onih spašenih ali i onih koje čeka patnja golema. Allaha molimo za blagoslov u ovome odabranom danu i džumuanskom času. Amin!
Draga i poštovana braćo,
Svevišnjem Allahu iskazujem zahvalnost na prilici da danas s ove časne minbere kazujem hutbu, vama, braći muslimanima u Ljubljani. Dragi kolega i brat, muftija Nevzet-efendija, učinio mi je čast da budem danas ovdje s Vama u mubarek danu džume. Molim Allaha, dž.š., da njega i sve vas nagradi za istrajnost u vjeri i misiji za dobrobit islama i muslimana u Republici Sloveniji.
U mjesecu smo redžebu koji je vjesnik mubarek vremena ramazanskog, pred nama je i druga mubarek-noć Lejletul-Miʻrādž, u kojoj je bilo to neobično noćno putovanje o kojem nam govori prvi ajet kur'anske sure El-Isrā’:
“Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.“ (El-Isrā’, 1.)
Allahovom voljom i odredbom u jednom času noći, Muhammed, a.s., je prenesen iz Kabe u Mekki u Mesdžidul-aksā u Jerusalem. Na tom velikom putu iz počasti, priznanja, te dodatne podrške, snage i ohrabrenja otkriveni su mu brojni prizori, slike i stanja koji govore o istinitosti života na ahiretu.
Nadnaravnim događajima, u što spada i događaj Isrā’a i Miʻrādža, Allah je Svoje poslanike učvršćivao u Istini, ohrabrivao da istraju šaljući im poruku da nisu ostavljeni, da je njihova misija od Njega Svevišnjega podržana i da ostanu čvrsto opredjeljeni u prenošenju moralnih vrijednosti ljudima. Te mudžize bile su test za one koje su pozivali da prihvate vjeru i moralan život, pa su im poslanici donosili i te nadnaravne događaje koji se zbivaju po Allahovoj odredbi, kao neoborivi i osjetilni i razumski dokaz u koji se treba vjerovati i bez kalkulacija slijediti. Međutim, i pored toga većina ljudi ostajala je u zabludi, uostalom tome svjedočimo i danas, jer ljudi nisi spremni da mijenjaju ustaljeni način života, ne želeći da svoje norme ponašanja, djelovanja i poslovanja usklade sa univerzalnim božanskim načelima pravičnosti, moralne čistote, svetosti i nepovredivosti ljudskog života, dostojanstva i solidarnosti. Kur’an nam govori o toj ljudskoj isključivosti i nenaklonosti Istini pa makar im se saopćavali i najočitiji dokazi koje svojim očima gledaju.
„A i kad bismo ti spustili Knjigu na papiru ispisanu tako da je mogu svojim rukama opipati, oni koji ne vjeruju opet bi rekli: „Ovo je samo jedna očigledna čarolija!“ (El-Enʻām,7.)
Poslaniku, a.s., je ukazana najveća počast – doživio je duhovno uzdignuće (Miʻrādž), obradovan je direktnim razgovorom s Allahom, dž.š. Na Miʻrādžu je on, ali i cjelokupan njegov ummet, počašćen ljekovitim duhovnim darom namaza koji nas oplemenjuje, čisti našu nutrinu i daje nam snagu da se sačuvamo od samozaborava i nemara. I taj ljekoviti dar, mi imamo svakodnevno na raspolaganju, da nas opominje, da nas popravlja i da nas i duhovno i moralno izgrađuje.
U suštini muslimanu je data mogućnost da ima trajno nasljeđe Mirādža, iz dana u dan, iz namaza u namaz, jer ima priliku da doživljava svoje uzdignuće i razgovor sa svojim Gospodarom svaki puta kada stane pred njega. Jesmo li svjesni te blagodati? Cijenimo li tu blagodat, da li to suštinski doživljamo i prenosimo li je u našu svakodnevnicu? Jesmo li svjesni poruke da nam se valja uzdizati i uspinjati, a ne propadati i nazadovati. Miʻrādž traži od nas uspon, uzdignuće, dostojanstveni moralni zemaljski hod, a ne posrnuće i pad. Između brojnih i važnih poruka veličanstvenog događaja Isrā’a i Miʻrādža koje se daju iščitati i uzeti kao putokaz u prvome redu je ta da Stvoritelj ne ostavlja Svoga roba bez podrške, da mu nalazi rješenja za izlazak iz poteškoće.
“… a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talāk, 3-4.)
Kušnja je ta koja prati čovjeka, kroz nju se preispituje i njegova vjera i moral. Čovjek se mora strpljenjem naoružati, i s čvrstom vjerom, ubjeđenjem i pouzdanjem u Allaha podnositi sve spletke, bez da ga to obeshrabri i izazove kod njega nelagodu. Utjehu nalazi u tome da je Allah uz one koji Ga se boje u svakoj prilici i koji istrajavaju u činjenju dobra.
“Strpljiv budi! ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.” (En-Nahl, 127-128.)
Svjesni budimo da je Allah Taj Koji pomaže svoje iskrene i odane robove, da ih ne ostavlja bez Svoje podrške. Nikada s Allahom i uz Allaha ne možemo biti gubitnici!
Braćo draga!
Vakufska zdanja poput Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani čine nas ponosnim, jer nam omogućavaju da slobodno afirmišemo vjeru, vrijednosti, kulturu, jezik i tradiciju, tražeći Allahovo zadovoljstvo, milost i oprost. U ovim našim zborovima mi jačamo naše jedinstvo i dostižemo unutrašnji mir i stabilnost. Zahvalni smo svim plemenitim vakifima za djela dobročinstva koja su ostavili iza sebe, a od čega korist imaju nove generacije koje dolaze. Vakuf je institut koji muslimanima osigurava nezavisnost, slobodu i punu autonomiju u vođenju svojih vjerskih, edukativnih, kulturnih i drugih aktivnosti. Islamska zajednica zahvaljujući vakufu stasava u snažnu i respektabilnu instituciju. Tako i danas dobro organizovana zajednica sa vakufskim potencijalom koji ima, može čuvati i unapređivati vjerski, odgojno –obrazovni i kulturni život našeg naroda. Zato su politički sistemi gledali kako će vakufe oteti, a Islamskoj zajednici i muslimanima onemogućiti slobodan razvoj života i djelovanja. No, ostala je njihova plemenita srčika da svjedoči o neuništivosti vakufa, pa se na njoj kaleme novi vakufi, još veći i izdašniji. I dobro je da jača svijest naših džematlija o važnosti vakufa i opredjeljenju da se imovina uvakufljava za trajno dobro, za prosperitet, kako za budućnost Ovog tako i Onog svijeta. Poslanik, a.s., poučio nas je da razborito gledamo prema onome što je u našem posjedu od imovine i imetka, savjetujući nas kako najbolje da osiguramo sebi uspjeh.
“Čovjek govori: ‘Moj imetak, moj imetak, a njemu od njegovog imetka dijeli se na troje: ono što pojede, pa izbaci, ono što obuče, pa podere, i ono što udijeli, pa ga učini trajnim dobrom za ahiret; a sve ostalo će, kada on ode, ostati i biti prepušteno ljudima!“
Draga braćo,
naše istrajavanje za ulazak u posjed onoga što je ostalo od Lakišića vakufa u centru Mostara i izgradnju Interkulturnog centra Mevlana paradigma je borbe za temeljna prava, jednakopravnost i slobode našeg naroda i zajednice koji u Mostaru imaju svoju prošlost i kontinuitet u vjeri, i u kulturi, i u jeziku i u pismenosti. Bošnjaci već drugo trpe nepravdu i brojna ograničenja u Mostaru i Hercegovini, a uložili su i dali sve za jedinstveni multietnički grad i ne mogu i neće pristati da im se danas pod plaštom priče „grada koji više nije slučaj“ otima pravo da slobodno definišu šta je budućnost muslimanskog sakralnog prostora – Lakišića vakufa. Na ovom primjeru se, kao i na projektu adaptacije one malehne Tucakovića džamije u selu Rabrani, u neumskom zaleđu, očituje ispravljanje bošnjačke kičme i dostojanstva u sudaru sa hegemonijom koja bi da zaustavi sve što muti zaokruženu sliku prostora gdje u potpunosti dominira jedna ideologija, vjera, kultura i jezik. Mi smo digli svoj glas u borbi za istinu i pravdu, za prava i slobode, i sretni smo što se taj glas prepoznaje i odzvanja u širim krugovima, kako u domovini i svijetu. Mostar nije samo Grad, a ponajmanje je mjesto za političku trgovinu na štetu Bošnjaka, on je sudbinska kapija Bosne i Hercegovine i njen čvrsti bedem.
Uzvišeni Allahu, podari nam svoj blagoslov u redžebu i šabanu i daj da dočekamo mubarek odabrani ramazan. Amin!