U Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana klanjana dženaza bivšem katarskom emiru i proučena hatma dova

U petak, 17. jula 2026. godine, u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana, nakon džume-namaza klanjana je dženaza u odsutnosti bivšem katarskom emiru Hamedu bin Halifi Al-Thanija. Dženazu je predvodio muftija dr. Nevzet Porić.

Imami i muallime Mešihata Islamske zajednice u Republici Sloveniji pročili su hatmu koja je poklonjena prije džume namaza pred dušu bivšeg katarskog Emira koji je donio odluku da Država Katar pomogne izgradnju Muslimanskog kulturnog centra i džamije u Ljubljani. 

Muftija dr. Nevzet Porić obratio se džematu prije džume namaza. U svom obraćanju ispostavio je ulogu bivšeg katarskog emira Hameda bin Halife Al-Thanija prilikom izgradnje džamije u Ljubljani. Kazao je kako je bivši Emir pokazao da je pravo liderstvo sposobnost pretvaranja hrabre vizije u trajne institucije, jer vrijednost vladara ne mjeri se onim što on postiže danas, već nasljeđem koje ostavlja za sutra. Zatim je usporedio viziju katarskog Emira sa vizijom i djelovanjem muftije sarajevskog prof. Nedžada Grabusa kao graditelja ljubljanske džamije. Muftija Porić je ispotavio važnost muftije Grabusa u procesu izgradnje džamije, ali još veću njegovu važnost u konsolidaciji i izgradnji Islamske zajednice u Republici Sloveniji kao institucije koja uspješno djeluje i nakon njegovog odlaska. Na kraju je kazao da je bivši katarski Emir ostavio državu čije su ambicije sada mjerilo za cijeli region i uputio dovu Allahu, dž.š., da ga obilato nagradi za sve što je učinio za islam i muslimane u Sloveniji. 

Muftija sarajevski prof. dr. Nedžad Grabus, kao osoba koja se imala priliku susresti sa bivšim katarskim Emirom i dogovoriti suradnju o izgradnji ljubljanske džamije, održao je hutbu u Muslimanskom kulturnom centru gdje je govorio o ulozi i doprinosu bivšeg katarskog emira Hameda bin Halife Al-Thanija pri izgradnji Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana i njegovoj dugoročnoj viziji kao i važnosti ljubljanske džamije. Hutbu muftije Grabusa prenosimo u cijelosti:

Poštovana braćo,

U kur'anskoj suri pod nazivom El-Džumua, nalaze se ajeti koji su putokaz vjernicima kako se odnositi prema namazu u ovom blagoslovljenom danu. Allah, dž.š., kaže: »O vi koji vjerujete, kad se pozovete na namaz petkom, pohitajte spominjati Boga, i ostavite trgovinu, to je bolje za vas, ako znate!« (El-Džumua, 9). Zato je džumansko vrijeme posebno, jer ga hvali Gospodar svjetova. To je blagoslovljeno vrijeme. Uz sve to, u tom blagoslovljenom vremenu nalazi se poseban trenutak u kojem Allah, dž.š., prima dove. Taj trenutak nije otkriven, ostao je tajna, kako bismo s punom ozbiljnošću i poniznošću bili skrušeni u ibadetima. 

U islamskoj tradiciji navodi se pet stvari koje je Allah, dž.š., ostavio skrivenim kako bi vjernici i vjernice bili u stalnoj predanosti Allahu, dž.š., i u poniznosti pred Njim. Jedna od skrivenosti nalazi se u dobrim djelima, kako bi se muslimani potakli da nikada ne omalovažavaju ni najmanji čin dobrog djela, kao naprimjer ukloniti prepreku ili nešto što smeta na putu ili prilikom pozdravljanja s osmijehom se obratiti sagovorniku. Drugi primjer jesu dobri ljudi, Allahovi, dž.š., prijatelji, evlije, koji su skriveni, što zahtijeva od ljudi da se prema drugima odnose s poštovanjem jer svako može biti voljen, Allah ga voli i štiti, a Allahovi prijatelji nemaju niti straha od ljudi niti tuguju za ovim svijetom. Treći primjer jeste vrijeme Lejlei-kadra koje nije jasno definirano, skriveno je u posljednjih deset dana ramazana, pa vjernici nastoje u tom periodu biti stalno u ibadetu i ita’atu. Četvrti primjer je poseban trenutak petkom, kada se sigurno uslišavaju dove. Peti primjer je izbjegavanje grijeha, kako nas ne bi stigla Božija kazna, jer je Božija kazna skrivena i ako čovjek čini grijehe onda se izlaže toj kazni. Ne postoji mjera koja se zove »vjerometar« kojom bi mogli odrediti nečiju vjeru ili pobožnost, ali postoje pokazatelji koji nam jasno ukazuju na stanje duha i svijesti ljudi o važnim pitanjima, njihovom edebu, ahlaku i ihsanu. 

Poštovana braćo,

Današnji način života i mogućnosti za daljinsko komuniciranje upotrebom telefona i korištenjem društvenih mreža te praćenjem dnevnih nevažnih informacija odvlače od nas pažnju čak i kada se petkom nalazimo u džamiji u blagoslovljenom vremenu. Zanimljivo je koliko nam se žuri izaći iz džamije nakon obavljenog farz-namaza, iako su to posebni trenuci u kojima imamo priliku ostati i obaviti sunnete i tako pokazati da volimo Muhammeda, a.s. Zato se želimo prisjetiti hadisa Muhammeda, a.s., i navesti šta je rekao o ovom vremenu: 

»Ima jedan trenutak na džumi kada nijedan musliman koji predan Bogu klanja i zamoli nešto od Allaha, dž.š., a da mu to neće biti uslišano. Pokazao je rukom da je to veoma kratak trenutak.« Nagovještavajući taj trenutak Muhammed, a.s., je rekao:

»To je vrijeme između sjedanja imama i okončanja namaza!«
O petku je Muhammed, a.s., kazao:

»Petak se ubraja u vaše najbolje dane, učite i donosite što više salavata na mene u tom danu, vaši salavati mi se dostavljaju i dolaze do mene!«

I Kur'an i hadis naglašavaju važnost petka, džuma-namaza i berićet, blagoslov  vremena. Džuma se obavlja prema usulu, pravilu i fikhskim propisima koji su zasnovani na Časnom Kur'anu i sunnetu, Muhammeda, a.s. 

Na početku hutbe smo govorili o skrivenim i tajnim vrijednostima u kojima su sadržani veliki blagoslov i neprocjenjiva vrijednost. I ova naša džamija je stoljećima bila tajna vrijednost. Za džumu-namaz je potrebna džamija, a ova džamija u Ljubljani i mjesto gdje će biti sagrađena bilo je skriveno i velika tajna. Posebnost je dobilo 1530. godine kada su, kako kaže hikaja, ili predaja od dobrih ljudi, dva izaslanika Gazi Husrev-bega, muderris Mustafa i derviš Halil iz Sarajeva došli, na najboljim atima u Ljubljanu i prinijeli dva rogata ovna, kurbana na murad da ovo mjesto na području Bežigrada učini mjestom sedžde. Klanjali su dva rekata nafila-namaza i četrdeset jutara obavljali rani sabah moleći Allaha, dž.š., da se na ovom mjestu izgradi džamija i da u njoj klanjaju čestiti vjernici i vjernice, koji su dostojni te velike želje i dove. Njihova dova bila je iskrena i kabul, čekala je generaciju koja je vrijedna da ispuni taj emanet i ponovo oživi sunnet, Muhammeda, a.s., učeči dovu za gradnju džamije u Ljubljani.  Stoljećima je ovo mjesto bilo tajna. Veliki ašik, rahmetli Adil Begović, tražio je ovo mjesto, tragali su mnogi bez uspjeha, ali želja i iskra u srcu nikada nije ugašena. Allah, dž.š., blagoslovio je nas i našu generaciju i podario nam svjetlo, nurli uputu i Istinu za koju vrijedi živjeti, osnažio naše korake i pokazao put do ovoga mjesta. Mi smo našli tajnu, otkrivena nam je kao hakkul-jekin, istinsko uvjerenje, koja je stoljećima bila skrivena. Prinijeli smo četrdeset kurbana da Allah, dž.š., zaštiti ovo mjesto.

Onda je Allah, dž.š., podario taj emanet, velikom čovjeku i dobrotvoru, rahmetli Šejhu el-Validu Hamedu bin Halifi Al Thaniju. Nikada nije ni bio u ovoj džamiji, ali je sa čistim nijetom i iskrenom vjerom kazao: »Muftija, želim sagraditi džamiju u Ljubljani!« Molimo Allaha, dž.š., da mu podari najljepšu džamiju u Džennetu. Dove dobrih ljudi su bile kabul. U nedjelju 12. jula 2026. u 74. godini na bolji svijet preselio je Šejh el-Valid Hamed bin Halifa Al Thani, čovjek velikih hajrata širom svijeta. Naša džamija u Ljubljani i Muslimanski kulturni centar su ovako lijepi zahvaljujući benevolentnosti velikog čovjeka i pomagača Božije vjere. Zato draga braćo, učite dove za rahmetli Šejh el-Valida Hameda bin Halifu Al Thanija. Njegovi hajrati bili su mehlem za mnoge obespravljene narode, nada za siromašne, iskrena ruka pomoći za potlačene. Zahvaljući njegovom vakufu dostojanstvo muslimana u Sloveniji je uzdignuto. Molimo Allaha, dž.š., da mu podari najviše stepene u Džennetu u društvu Poslanika, a.s., dobrih, iskrenih i čestitih evlija, prijatelja Allahovih. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!