Ljubljana, 9. jula 2025. – U dvorištu Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana u srijedu, 9. jula, održana je centralna svečanost povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, čime je zaključen višemjesečni memorijalni program 8372 živih sjećanja.
Niz događaja – izložbi, svjedočenja, edukativnih susreta i razgovora – odvijao se od januara do jula u organizaciji Zavoda Muslimanski kulturni centar Ljubljana, u saradnji sa Uredom muftije Islamske zajednice u Republici Sloveniji, muftijom mr. Nevzetom Porićem, te pod počasnim pokroviteljstvom predsjednice Republike Slovenije, dr. Nataše Pirc Musar.
Na završnoj svečanosti počast žrtvama genocida odali su državni i diplomatski vrh te brojni posjetioci iz cijele Slovenije. U ulozi domaćina, muftija mr. Nevzet Porić dočekao je najviše predstavnike države: predsjednicu Republike Slovenije, dr. Natašu Pirc Musar, potpredsjednicu Parlamenta mr. Meiru Hot, predsjednika Državnog vijeća, Marka Lotriča, predsjednika Ustavnog suda, dr. Roka Čeferina, glavnu državnu tužiteljicu, dr. Katarinu Bergant, ljubljanskog nadbiskupa mons. Stanislava Zoreta, protestantskog biskupa, mr. Leona Novaka, zamjenika gradonačelnika Grada Ljubljane, Dejana Crneka, te predstavnike više od 15 stranih diplomatskih predstavništava u Sloveniji.
U uvodnom dijelu prisutnima su se obratili muftija mr. Nevzet Porić i predsjednica dr. Nataša Pirc Musar, koja je bila i počasna govornica. Oboje su u tonu dubokog poštovanja pozvali na očuvanje historijskog pamćenja.
Muftija Porić je naglasio da Srebrenica nije samo mjesto na geografskoj karti, već simbol globalne traume, ljudske boli i ujedno moralne obaveze prema istini i sjećanju. Prema njegovim riječima, memorijalni program nije bio historijski udžbenik, već moralni kompas koji nas podsjeća šta znači ostati čovjek u vremenu ravnodušnosti.
Predsjednica Pirc Musar je u svom govoru između ostalog istakla da je “istina o genocidu nepromjenjiva, a sjećanje na njega temelj naše zajedničke evropske savjesti.“ Upozorila je na opasnosti historijskog revizionizma i pozvala na istrajnu posvećenost pravdi, saosjećanju i zajedničkom evropskom prostoru.
Nakon govora, uslijedila je minuta šutnje – prisutni su se, svako na svoj način – učenjem Fatihe, molitvom ili u tišini – poklonili više od 8000 nevino izgubljenih života. Emotivni vrhunac svečanosti bila je izvedba odlomka iz oratorija Srebrenički inferno, koju je uz klavirsku pratnju Jake Pucihara potresno interpretirala mezzosopranistica Nuška Drašček.
U nastavku programa, gosti su imali priliku pogledati izložbu 30 godina od genocida u Srebrenici: sjećanja svjedoka koji danas žive među nama, koja kroz priče preživjelih prikazuje ne samo bol i historiju, već i sadašnjost – život sa sjećanjem. Predsjednica Pirc Musar se u prostoriji gdje je postavljena izložba susrela s preživjelim svjedocima čije su životne priče, zbog svoje snage, također dio izložbe.
Publiku koja je ispunila dvorište činili su ljudi svih generacija, vjeroispovijesti i različitih zajednica. Memorijalni program postao je prostor povezivanja, solidarnosti i zajedničkog učenja iz bolne prošlosti.
Ovim putem iskreno zahvaljujemo svima koji su podržavali, pratili i zajedno kreirali program 8372 živih sjećanja: brojnim volonterkama i volonterima koji su predano darovali svoje vrijeme, saradnicima, suorganizatorima i pokroviteljima koji su, svaki na svoj način, bdjeli nad kvalitetom, poštovanjem i dostojanstvom sadržaja.
Zajedno smo gradili most sjećanja – most koji ne povezuje samo mjesta, već i ljude. Da bismo razumjeli. Da bismo suosjećali. I da se nikada više ne ponovi.
U nastavku objavljujemo govore.
Govor muftije Islamske zajednice u Republici Sloveniji na komemoraciji povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici
Poštovana predsjednice Republike Slovenije,
poštovani visoki gosti, predstavnici diplomatskog kora,
poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji,
kada izgovorimo ime Srebrenica, ne izgovaramo samo geografsku oznaku. Izgovaramo patnju. Traumu. Grijeh čovječanstva. Srebrenica nije samo mjesto na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine. Ona je simbol najmračnijeg što je ljudski rod sposoban učiniti – i istovremeno simbol nepokolebljive potrebe da ne zaboravimo.
Trideset godina je prošlo od genocida u Srebrenici. Zato smo i mi, u Islamskoj zajednici, u proteklim mjesecima učinili što smo mogli – kroz svjedočenja, izložbe, rasprave i edukacije – kako bismo sačuvali prostor za istinu. Da bi žrtve imale dostojanstvo. I da bismo mi, koji ostajemo, imali savjest.
Program „8372 živih sjećanja“ nije osmišljen kao historijski udžbenik. On je zamišljen kao moralni kompas. Jer – iako broj 8372 govori o ogromnoj razmjeri zločina – prava težina Srebrenice ne mjeri se brojevima, već u neizmjernoj ljudskoj patnji. U izgubljenim licima. U praznim bešikama. U pogledima majki koje su izgubile sve – osim hrabrosti da i dalje govore.
I ja ću se uputiti u Srebrenicu, gdje ću za dva dana lično prisustvovati komemoraciji u Potočarima – mjestu gdje se bol ne mjeri brojevima, nego neizmjernom ljudskom patnjom. Tamo će biti i predsjednica Republike Slovenije, dr. Nataša Pirc Musar, kojoj se iskreno zahvaljujem na počasnom pokroviteljstvu programa „8372 živih sjećanja“, kao i na njenom prisustvu – i fizičkom i moralnom.
Poštovana predsjednice, hvala vam na vašoj podršci. A još više: hvala vam na vašoj ljudskosti. Na tome što znate čuti i ono što nije izgovoreno. I što znate stati uz one koji su bili utišani. U vremenima kada hrabrost nije nešto što se podrazumijeva, vaš jasan i odlučan stav izuzetno je važan – za našu zajednicu i za evropski prostor koji se stalno pita šta znači “nikada više”.
Današnji događaj je mali, ali dragocjen kamenčić u mozaiku sjećanja. On je podsjetnik da historija nije udaljena priča, već živo iskustvo – koje moramo iznova i iznova prepoznavati, razumijevati i nositi sa sobom. Ne da bismo gajili mržnju. Već da bismo – upravo kroz sjećanje – jednog dana svi živjeli ljudskije, pravednije i u miru.
Sjećamo se i govorimo. Zbog onih koji više ne mogu.
Hvala vam.
Govor predsjednice Republike Slovenije dr. Nataše Pirc Musar na komemoraciji povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici
Poštovani muftija mr. Nevzet Porić,
poštovani predstavnici Islamske zajednice,
poštovani počasni gosti – preživjeli svjedoci i članovi porodica,
drage učesnice i dragi učesnici,
dobro veče.
Sa dubokim poštovanjem i potresenošću, večeras vam se pridružujem kako bismo odali počast nevinim životima, nasilno i sistematski oduzetim u genocidu u Srebrenici.
Trideset godina je prošlo od tog jula 1995. godine. Ali sjećanje ne blijedi. Ne smije izblijedjeti i ne smije postati samo još jedno poglavlje u historiji čovječanstva, samo još jedna brojka u nizu ljudskih tragedija. Jer iza svakog imena, iza svake brojke, bio je svijet – bio je jedan život, snovi, porodica. I upravo to je smisao memorijalnih programa poput ovog – „8372 živih sjećanja“ – da nas podsjećaju koliko je ljudskost krhka i kako je brzo mogu ugušiti mržnja i ravnodušnost.
Slovenija je posvećena istini i pravdi i odlučna da genocid u Srebrenici nikada ne bude zaboravljen. Zato izražavam svoje najdublje saučešće porodicama žrtava i upućujem podršku svima onima koji još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, koji se bore za pravdu i koji uprkos dubokim ranama i dalje vjeruju u snagu dijaloga, pomirenja i mira.
Danas, u vremenu kada Evropom i svijetom ponovo odjekuju glasovi isključivanja, demonizacije drugih, negiranja činjenica i relativizacije zločina, naše okupljanje ima i jasno značenje: istina nije stvar kompromisa. Genocid nije stvar interpretacije. Mir nije nešto što se podrazumijeva. U vremenu kada se i u Evropi ponovo suočavamo s retorikom koja oduzima ljudskost, s nacionalizmima i opasnim pogledima na svijet koji upozorenje na genocid smatraju smetnjom, a ne etičkim kompasom, naša posvećenost istini postaje još važnija. U Ukrajini, Gazi, Iranu, Sudanu i drugdje, svjedočimo brutalnim posljedicama ratova, koji nas podsjećaju koliko brzo poricanje suvereniteta, istine i ljudskog dostojanstva vodi u patnju. Također i na Zapadnom Balkanu, gdje su rane prošlosti još uvijek otvorene, postoji prijetnja od istorijskog revizionizma i političke instrumentalizacije boli.
Zato današnji program i ovo mjesto imaju neprocjenjiv značaj: podsjećaju nas da sloboda, istina i saosjećanje nisu jednom zauvijek zadobijene vrijednosti, već su ideali za koje se kao društvo moramo svakodnevno iznova boriti. Svaka izgovorena riječ, svaka komemoracija, svaki glas koji se suprotstavlja tišini, kamenčić su u mozaiku sjećanja za buduće generacije.
Suočavanje s prošlošću, posebno tako bolnom, nije lako. Ali upravo u tome leži ispit zrelosti jednog naroda. Kultura sjećanja nije statični ritual, već aktivan, odgovoran odnos prema budućnosti – koju zaslužujemo samo ako smo joj spremni pogledati u oči sa istinom o prošlosti.
Neka naše zajedničko sjećanje postane temelj, ne za osvetu, nego za pravdu; ne za podjele, nego za saosjećanje; ne za zaborav, već za zajedničko pamćenje. Uzor su nam majke Srebrenice. Iako su izgubile sve, nikada nisu tražile osvetu. Nisu ni trenutka pokazale mržnju, već su dostojanstveno ustrajale u borbi za istinu i pravdu, odlučne da se ne zaboravi. Njihova nepokolebljivost daje i meni ličnu snagu.
Dejtonski sporazum prije trideset godina bio je nužno i učinkovito rješenje za okončanje rata – rješenje koje je, u datim okolnostima, donijelo toliko potreban kraj stradanja. Ali trajan mir zahtijeva više od puke odsutnosti nasilja. On zahtijeva funkcionalne institucije, ravnopravnost svih građanki i građana i političku volju za zajedničku budućnost. A ta budućnost je evropska budućnost. Slovenija je više puta jasno i odlučno izrazila svoju podršku evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine. To se neće promijeniti. Priključenje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji nije pitanje strategije, već pitanje historijske pravde – ali i ispunjavanja osnovnih uslova za članstvo. Slovenija će u tom procesu ostati pouzdan i glasan zagovornik evropskog puta Bosne i Hercegovine.
Taj put – put ka Evropi – već danas grade i mladi koji se školuju u Sloveniji i širom Evrope, kao i oni koji ovdje žive i doprinose slovenskom društvu. Povezuje ih zajednička svijest da budućnost Bosne i Hercegovine nije odvojena od Evrope i da Evropa bez Bosne i Hercegovine nije potpuna. Njihovo znanje, iskustva i vrijednosti ne pripadaju samo jednoj državi, već prostoru zajedničkog suživota, zajedničke odgovornosti i zajedničke vizije. Oni su budućnost evropske Bosne i Hercegovine.
Poštovani,
dozvolite mi da ovom prilikom najavim svoje prisustvo na centralnoj komemoraciji 11. jula u Potočarima kod Srebrenice. Moje prisustvo na mjestu sjećanja i tišine razumijem kao izraz dužnog poštovanja prema svim žrtvama, kao i znak solidarnosti s vama i svima koji nose teret gubitka.
Na ovom mjestu želim iskreno zahvaliti muftiji mr. Nevzetu Poriću za njegovo predano i višegodišnje djelovanje u očuvanju sjećanja, kao i za njegov neprocjenjivi doprinos kulturi mira u društvu.
Neka ova komemoracija ne bude samo završni dio memorijalnog programa, nego ojačanje i ustrajanje u našoj zajedničkoj odgovornosti. Kao pojedinci, kao narod i kao Međunarodna zajednica, imamo dužnost da istinu o genocidu u Srebrenici održimo živom, da je štitimo od zaborava i relativizacije i sačuvamo kao dio zajedničkog političkog i moralnog naslijeđa.
Genocid u Srebrenici mora ostati u našoj svijesti kao tačka u kojoj je čovječnost slomljena – i kao tačka u kojoj je stavljeno na ispit naše razumijevanje pravde, dostojanstva i odgovornosti. Zato sam s dubokim poštovanjem i velikom odgovornošću preuzela počasno pokroviteljstvo nad memorijalnim programom „8372 živih sjećanja“ – i to ne samo kao simboličan čin, već kao jasnu poruku da nas se ovo sjećanje tiče. I da je genocid u Srebrenici dio evropske savjesti.
I da sam, kao predsjednica Republike Slovenije, nepokolebljivo na strani istine, pravde i dostojanstva žrtava.
Foto: Bobo
