Govor reisu-l-uleme Kavazovića na svečanoj akademiji

Govor reisu-l-uleme IZ-e u BiH, dr. Husein-ef. Kavazovića, na svečanoj akademiji povodom 30. godišnjice Mešihata Islamske zajednice u Republici Sloveniji, koja je održana 17. oktobra 2024. god. u Ljubljani, prenosimo u cjelosti.

Uvaženi muftija i predsjedniče Mešihata, Nevzet-ef. Poriću,

dragi prisutni,

veliko mi je zadovoljstvo što sam danas ovdje sa vama, naročito s obzirom na razlog našeg okupljanja. Naime, kako vam je poznato, mi danas obilježavamo 30. godišnjicu osnivanja Mešihata Islamske zajednice u nezavisnoj Republici Sloveniji. To je za nas krupan događaj i svoju radost želimo podijeliti s vama, kao s dragim prijateljima. Ovo nije prva 30. godišnjica osnivanja neke značajne institucije ili ustanove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prošla godina je naročito bila ispunjena takvim i sličnim godišnjicama, ali evo i ova je. Neki dan smo obilježili i 30. godišnjicu Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku.

Želim podsjetiti da smo mi u toku same agresije na našu zemlju, dok smo se suočavali s masovnim ubijanjima ljudi, progonima, rušenjima i razaranjima, uz nužnu odbranu od agresije osnivali obrazovne ustanove i administrativne institucije kako bismo unaprijedili svoj rad i bili što efikasniji. Na tom tragu, nošeni takvom idejom i elanom, osnovali smo i Mešihat/Starješinstvo u Republici Sloveniji, držeći da ćemo tako moći postizati veće i bolje rezultate i bolje služiti svome narodu. Bilo je to vrijeme kada se u Sloveniji nalazio velik broj naših izbjeglica, ljudi koji su bili prognani iz svojih zavičaja, s mnogo djece. Ovdje su našli utočište i svi bili zbrinuti. Nikada to nećemo zaboraviti prijateljskom narodu Slovenije.

Bošnjaci u Sloveniji nisu od juče, oni su tu praktično više od sto godina – sve od kada su, za vrijeme Prvog svjetskog rata, u Logu pod Mangartom izgradili svoju prvu džamiju. Imaju, dakle, dugu kohabitaciju sa Slovencima. Onī od njih koji su ostali živjeti ovdje uglavnom su, na ovaj ili onaj način, povezani s Mešihatom i doprinose njegovom radu. Također, daju svoj doprinos i cijelom slovenačkom društvu i igraju pozitivnu ulogu u njemu. Nadamo se da će baš oni, svojim radom i načinom života prožetim vrijednostima svoje, islamske kulture, i najviše doprinijeti međusobnom upoznavanju i zbližavanju dvaju naroda. To bi im trebao biti i svojevrsni zadatak.

Da nismo imali Mešihat u Sloveniji vrlo vjerovatno ne bismo imali ni Islamski kulturni centar u Ljubljani, što bi bio velik nedostatak i za nas i za državu Sloveniju. Danas je taj centar dio slovenske ukupnosti, jedan od njenih kulturnih dragulja. Potrudit ćemo se da takav bude i njegov angažman, da zrači pozitivnom energijom i da u ljudska srca unosi ljepotu mira i suživota različitosti; da sjedinjuje, a ne razjedinjuje, i širi prijateljstvo, a ne neprijateljstvo.

Ovom prilikom želim izraziti i posebno poštovanje i zahvalnost državi Sloveniji za njen jasan i nedvosmislen stav o ubijanju i masakriranju nevinih civila u Izraelu i Gazi, djece u Gazi, te za priznavanje palestinske države. To jasno pokazuje da etika i moral ovdje imaju dubok korijen. Drago mi je što imamo takve prijatelje.

Čestitam 30. godišnjicu Mešihatu u Sloveniji i molim Dragog Boga da ga blagoslovi i njegov utjecaj učini snažnim i trajno pozitivnim, na radost svih ljudi.

Hvala vam.