U petak, 23. augusta 2024. godine, Senad-ef. Karišik, glavni imam Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana, održao je hutbu na musalli Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari. U pratnji Senad-ef. Karišika, bio je Asad Adrović, podpredsjednik Upravnog odbora Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana. Hutbu Senad-ef. Karišika prenosima u cjelosti.
Poštovana braćo i sestre,
vrijeme džume je blagosolovljeno vrijeme, koje mi vjernici osjećamo u bereketu i radosti susreta, kao što je ovaj današnji susret u džematu, na musalli u Potočarima, mjestu koje je za nas Bošnjake i vjernike, posebno mjesto, mjesto okupljanja, podsjećanja i očuvanja našeg identiteta, naše države, i podsjećanja na genocid, zločin i stradanje nevinih ljudi. Klanjanje džume-namaza na ovom mjestu, dovoljno govori o simobolici i važnosti ovog projekta, posebno za ljude koji žive ovdje, a i za nas koji svojim dolaskom želimo provesti dio vremena sa vama, i dati vam podršku, i pokazati da vas nismo zaboravili. Posebno želim istaći i kazati, da Bošnjaci i muslimani Slovenije, pored toga što ostvaruju dobre rezultate u razvoju Islamske zajednice, i što su napravili jednu od najljepših džamija u Evropi, su uz Srebrenicu svakodnevno, a to dokazuju programi i projekti koje vodi Islamska zajednica u Republici Sloveniji, a vezani su za Srebrenicu i njen status u društvu u kome živimo. Naše komšije i prijatelji u Sloveniji poštuju naš narod, i stali su uz nas i Rezoluciju o Srebrenici kada to neki drugi nisu smjeli. Kao Zajednica trudimo se da budemo jedan djelić dobra, koje se može učiniti za Srebrenicu, tako da pozivamo u goste Srebreničane koji su preživjeli put stradanja i golgotu Srebrenice da o tome govore u slovenskoj javnosti. Danas smo dogovorili sa glavnim imamom Damir-ef. Peštalićem da smo spremni kao džemat, na nivou naših džemata, ojačati saradnju i ugostiti učenike mekteba Srebrenice u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana i pokazati da smo uz njih, a oni će vidjeti da bez obzira na žrtvu i teške periode u životima, moguće je napraviti i velike iskorake. Ovom namjerom mi želimo da čuvamo pamćenje i iskazujemo počast žrtvama genocida u Srebrenici.
Draga braćo i poštovane sestre,
dozvolite mi da se zahvalim muftiji ljubljanskom mr. Nevzetu Poriću, na prijedlogu da održim hutbu na musalli u Potočarima kao i Muftijstvu tuzlanskom na čelu sa muftijom dr. Vahid-ef. Fazlovićem na pozivu da u ime Islamske zajednice u Republici Sloveniji predvodim džuma-namaz, kao i na gostoprimstvu, Damir-ef. Peštaliću, glavnom imamu MIZ-a Srebrenica.
Draga braćo poštovane sestre,
da bi život na dunjaluku opstojao, da bi mi kao Božija stvorenja, i potomci Ademovi, izvršili svoj emanet, kojeg nam je Uzvišeni Bog dao, a svaki čovjek ima svoj emanet – svoju vazifu – koju nosi i živi na dunjaluku, potrebni su mu oslonci, motivatori, koji ga i u životnim radostima i teškim trenucima drže u ravnoteži življenja na ovome svijetu. Držeći se tih temeljnih oslonaca i motivatora, čovjek ne posustaje u teškim iskušenjima a i ne uzoholi se u blagostanju, sretnim i radosnim trenucima u životu.
Navest ću samo nekoliko važnih motivatora i inspiracija svakome čovjeku u njegovom životu koji ga drže u duhovnoj, psihičkoj i emocionalnoj ravnoteži:
Prvo: vjera u dragog Boga – bez koje je nezamislivo sve na ovome svijetu.
Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:
“Onome ko se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talak, 3)
Majke Srebrenice, ljudi koji su preživjeli genocid kao i svi oni koji su smogli snage da se vrate na svoja ognjišta, svojim djelima i postupcima pokazali su šta znači pouzdati se u Allaha, dž.š. Oni nikada nisu podlegli nikakvom revanšizmu niti osveti. Svojim življenjem su pokazali da u njihovim rodnim krajevima, nikome nije tijesno, i da u njima ima mjesta za sve ljude. To mogu duše i srca koja iskreno vjeruju u dragog Boga. Oni su naša inspiracija i motivacija, šta znači vjerovati u dragog Boga, šta znači na Njega se osloniti, šta znači Bogu vjerovati. Samo takve duše i srca mogu pokazati ovakvu otvorenost i širinu, kakvu pokazuje naš narod, naše majke, vi naše džematlije koji živite svakodnevnicu ovdje u Srebrenici.
Drugo: povjerenje u svoje instutucije, svoje džemate, njihove predstavnike i vođe.
Draga braćo i sestre,
tamo gdje su se vratili imami, gdje se džemat obnovio, tamo gdje se klanja džuma-namaz, ima nade i bereketa našoj Zajednici i našim džematlijama, oni su podrška jedni drugima. Zajednica pomaže ljude, ulaže maksimalne napore da se sačuva mir i dostojanstvo preživjelih žrtava genocida, pozivajući na poštivanje ljudskog dostojanstva i nepovredivost života, časti, vjere i imovine svih ljudi. Naši imami su postali simbol nade, snage i utjehe majkama i očevima čiji su sinovi brutalno ubijeni, ali i braći, sestrama i rođacima koji su preživjeli, jer oni sa njima dijele njihove uspone i i životne padove. Ovakvi imami, organizirana Zajednica, nas stalno upozoravaju, da zlo ne smije prevladati, i naša su inspiracija da se ne dopusti poricanje i negiranje zločina genocida u Srebrenici jer to vodi u nove zločine. Kao džemat, kao zajednica, mi se oslanjamo jedni na druge, jer smo svjesni koliko ovisimo jedni o drugima, i koliko smo jedni drugima potrebni. Tada kod nas jača društvena osjetljivost i senzibilitet, pa smo kao zajednica kompaktniji.
Treće: dobro u ljudima će prevladati.
Ljudi su dobri. U svijetu ima dosta zla, ali i dobra. U konačnici, dobro će pobijediti. Mogućnost činjena dobra je vezana za slobodu, osloboditi se od svake navezanosti, osloboditi se ovisnosti od zlih navika i grijeha a trajna i najveća sloboda jeste moći uvijek činiti dobro. I u najtežim vremenima mi možemo svoju utjehu, snagu i nadu pronaći u oslanjanju na Boga, koji je izvor dobra. Ne ostavlja dobri Bog nikada ovaj svijet u bezizlaznim situacijama:
„Neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići.“ (Ali ‘Imran, 104)
Kao vjernici nismo saglasni sa zlom koje se uradi bilo gdje i bilo kome, jer u našim srcima i dušama je iskonski nagon ka činjenju dobra. Tome nas uči i Uzvišeni Bog kroz Kur'an u dovi Sulejmana, a.s., u kojoj on od Allaha, dž.š., traži da mu omogući činjenje dobrih djela:
„I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: ‘Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!’“ (Neml, 19)
Draga braćo, mi vjerujemo, kada se učini nasilje samo jednoj osobi, ono se vrati onome ko ga je učinio, zahvati i njegove bližnje, prijatelje i poznanike. Kada se učini desetinama, stotinama i hiljadama ljudi, poprimi takve razmjere da se ni sagledati ne može. A između onoga kome je učinjeno nasilje i Boga nema nikakve perde: Bog se odaziva njegovoj molbi. Muhammed, a.s., rekao je:
„Dovu onoga kome je učinjeno nasilje (ili nepravda) Allah uzdiže iznad oblaka i pred njom se otvaraju vrata nebesa. Gospodar tada rekne: ‘Tako mi dostojanstva Moga, pomoći ću te, makar i nakon nekog vremena!'“ (Tirmizi)
Gospodaru naš, čuvaj muslimane svijeta! Molimo Te, čuvaj muslimane Palestine, u Džennet uvedi šehide Srebrenice i Bosne i Hercegovine! Gospodaru naš, primi naša dobra djela i nagradi nas za njih, a nemoj nas kazniti zbog naših grijeha!