Uoči 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine, u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana, gledali smo film Sarajevski safari u produkciji Arsmedia i režiji Mirana Zupaniča. Nažalost, Sarajevo Safari je, također, dio Bosne. Uz svu njenu ljepotu, bogatstvo i prijatelje, patnja i genocid, također su sastavni dio nje i nas.
Film Sarajevo safari izazvao je veliko interesovanje javnosti. Ne samo zbog ustaljenih imena koja stoje iza filma, već zbog brutalnosti teme koju predstavlja. Tematika je zaista intrigantna, brutalna, neshvatljiva, govori o svijetu koji ne poznajemo, ali koji po svoj prilici postoji i danas u mnogim ratnim područjima.
Nakon filma uslijedio je razgovor sa Miranom Zupaničem, koji je vodio Goran Vojnović. Film je nastao na inicijativu Francija Zajca, koji je saznanja o ovoj vrsti zločina podijelio s Miranom Zupaničem. O ovom fenomenu već su pisali u svojim romanima Marko Sosić i italijanski pisac Luka Leone. Nakon mnogo godina priča je stigla na filmsko platno i privukla veliku pažnju, jer način pripreme filma nije bio lahak. Miran Zupanič je tokom razgovora naglasio kako je bilo teško uspostaviti kontakt sa ljudima koji su imali direktnu vezu sa pričom i osigurati autentičnost informacija. To je bio jedan od ključnih izazova u stvaranju filma. Film je, zapravo, prikaz apsolutnog zla pod maskom ljudskosti, što je, na sreću užasnog konteksta, pokrenulo dodatna istraživanja i otkrivanje novih svjedoka, koji fenomen dodatno potvrđuju.
Na kraju, Sarajevski safari je važan i zbog svijesti da se sa takvim fenomenima moramo suočiti kao zajednica i kao pojedinci. Svako prema svojim snagama može doprinijeti približavanju istine sa sviješću da ta istina nije konačna i da zajedno s njom idemo putem tolerantnog dijaloga, a prije svega, da smo spremni prihvatiti istinu drugog koju branimo argumentima a ne emocijama i silom. Ključno pitanje koje postavlja Miran Zupanič je koliko smo mi kao ljudska vrsta sposobni upravljati svojom sudbinom na nenasilan način. Naglasio je kako je uvijek impresioniran hrabrošću preživjelih žrtava te kako one prevazilaze mogućnost osvete. Smatra da od njih možemo mnogo naučiti. Ono što se desilo u bivšoj Jugoslaviji shvata kao strašnu tragediju i nepravdu. Zaključio je da ga, kao čovjeka, boli patnja svih ljudi bez izuzetka, a ono što se dogodilo u Bosni tokom proteklog rata osjeća kao dio svog identiteta, jer doživljava teritoriju bivše Jugoslavije na kojoj je bio rođen kao svoj prostor.
Nakon razgovora upriličen je prijem povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Okupljenim gostima obratio se muftija Nevzet Porić, koji je u uvodu rekao da bi nakon gledanja filma Sarajevski safari najbolji govor bio tišina. Istakao je da su sadržaj i svrha večerašnjeg događaja unaprijed planirani, s obzirom da Ambasada BiH u Ljubljani godinama ne obilježava Dan državnosti. Islamska zajednica u Republici Sloveniji i Zavod Averroes su dugi niz godina raznim sadržajima obilježavali ovaj važan datum za Bosnu i Hercegovinu. Uprkos svemu, naglasio je da je Bosna dio nas i da smo mi dio nje. Tako smo i mi dio Slovenije, koju doživljavamo kao svoju drugu domovinu i ponosni smo na njenu ulogu u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini. Na kraju, muftija Nevzet Porić čestitao je svim građanima i građankama te prijateljima Bosne i Hercegovine, 25. novembar – Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
