Smrt je čovjeku uvijek za petama, stalno bježimo od nje, ali nas ona uvijek stigne i zapečati naš dunjalučki život. Već je četrdeset dana kako se okončao fizički život hadži Himze Grapkića, plemenitog i dobrostivog oca, muža, prijatelja i velikog vakifa Muslimanskog kulturnog centra i džamije u Ljubljani. Rahmetli Himzo Grapkić rođen je 21. 3. 1952. u Stjepan Polju kod Gračanice u Bosni i Hercegovini.
Njegovi roditelji rahmetli Abida i rahmetli Šerif imali su sedmero djece, četiri sina i tri kćerke. Ranih 70-ih godina 20. stoljeća Himzo Grapkić se zaposlio u Sloveniji, radio je u SCT-eu kao poslovođa, a kasnije osnovao vlastiti firmu. Himzo i njegova životna saputnica Fadila vjenčali su se 1974. godine. Od 1975. zajedno su živjeli u Sloveniji. Rahmetli Himzo i Fadila imaju dva sina, Mirsada i Samira. Oba sina su oženjeni i žive u Sloveniji. Himzo i Fadila bili su uzorni i vrijedni oponašanja bračni par. Rahmetli hadži Himzo Grapkić preselio je na ahiret 25. 12. 2020. Dženaza namaz i ukop obavljeni su 29. 12. 2020. u Domžalama. Dženazu-namaz predvodio je muftija Nedžad Grabus.
Rahmetli Himzo bio je pažljiv i brižan muž, otac i brat. Volio je svoju bližu i širu rodbinu, svjedočeći u praksi sunnet Muhammeda, a.s., o važnosti rodbinskih veza. Volio je putovanja i druženja. Kruna njegovih putovanja jest odlazak na hadž zajedno sa hadži Fadilom 2009. godine. Himzo je svoje goste uvijek dočekivao kao da je Bajram. Imao je više talenata. Njegove karakterne osobine, toplina, ljudskost, smisao za humor, dobronamjernost i nenametljivost činile su ga poštovanim među ljudima i rado viđenim u društvu i džematu. Zato su usprkos, posebnim mjerama povezanim s pandemijom COVID-19, na njegovu dženazu došli i muslimani i njegovi prijatelji nemuslimani iz Domžala i Ljubljane da posvjedoče ljubav i poštovanje prema rahmetli Himzi.
Osobno sam upoznao rahmetli Himzu Grapkića 1990. godine kada sam kao student bio imam u toku ramazana u Ljubljani. Himzo pripada generaciji muslimana koja je svoj identitet i pripadnost Islamskoj zajednici naslijedila od roditelja, “ponijela” u svijet i ljubomorno čuvala. Bio je opredijeljen i nikada nije imao dilemu kako se klanja i kome se vjeruje u tumačenju vjerovanja i prakticiranju vjere. Volio je imame i IZ. U teškim periodima i prijelomnim trenucima rahmetli hadži Himzo Grapkić uvijek je znao ostati dostojanstven i podržati projekte koji su snažili zajedništvo, vakuf IZ u BiH i Sloveniji. Rahmetli Himzo Grapkić pokazao je svoju stabilnost u toku 2007. godine kada je počela realizacija velikog razvoja IZ u Ljubljani kupovinom novih prostorija u ljubljanskom naselju Pržan. Njegov pozitivni pristup pomogao je da se značajan broj osoba iz ranijih struktura džemata u Ljubljani uključi u navedeni projekt, te da se onima koji su bili “zaslijepljeni” kratkovidnošću jasnije pokažu ciljevi razvoja IZ. Posebno je potrebno naglasiti Himzinu podršku izgradnji džamije u Ljubljani. Zajedno sa svojom hadži Fadilom bio je u prvim safovima vakifa koji su podržavali i pomagali kupovinu zemljišta i izgradnju kompleksa Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani. Odluka njegove porodice da ga ukopaju u Domažalama, “jer kako kažu imamo džamiju u Sloveniji”, zorno svjedoči ljubav koju je gajio i koju njegova porodica ima prema džamiji u Ljubljani.
Rahmetli hadži Himzo Grapkić ostaje trajna inspiracija za činjenje dobra i slijeđenje njegovog primjera u odnosu prema temeljnim vrijednostima našeg evropskog muslimanskog identiteta. Molimo Allaha, dž.š., da rahmetli hadži Himzi Grapkiću oprosti grijehe i podari Svoju Milost.
“Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!”
Nedžad Grabus
