Jezičko i sveto-povijesno značenje Hidžre
Riječ Hidžra u etimološkom smislu izvedena je od glagola hedžere i hadžere,što znači: prekinuti, napustiti, ostaviti, izaći. Hidžra je u tom smislu, napuštanje određene sredine zbog nemogućnosti da se praktikuje jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na vjersku slobodu. Ljudska povijest od prvog poslanika Adema, a.s., obilježena je konstantnim naporima čovjeka da u miru i slobodi praktikuje svoju vjeru, pa su tako, gotovo svi Božiji poslanici činili Hidžru, što spominju i sveti tekstovi. Kur'an, također, spominje neke aspekte Hidžre Muhammeda, a.s. Nakon 13 godina provedenih u Mekki, Muhammed, a.s., seli se u Medinu, mijenja sredinu, te sagledava novonastale aspekte misije poslanstva stvarajući uslove za razvoj šire društvene zajednice utemeljene na jednakosti i slobodi. Sav taj napor i poduzete korake na tom planu, nazivamo jednom riječju – Hidžra. Prema vjerodostojnim historijskim izvorima, Muhammed, a.s., je stigao u Medinu na današnji dan 20. septembra 622. god. Iako je bio primoran napustiti svoj rodni kraj, Muhammed, a.s., nije pobjegao. Među zadnjima je napustio Mekku, pokazujući tako svu iskrenost i snagu svoje odlučnosti i vjere. Hidžra nije bježanje, već spremnost na suočavanje sa novim izazovima u potpuno drugačijoj društvenoj zajednici, kakva je u to vrijeme bila Medina. Hidžra nije napuštanje ljudi, već naprotiv, jačanje svijesti o socijalnom, humanom i ekonomskom zbližavanju ljudi.
Socijalno i savremeno značenje Hidžre
Raznolika društvena zajednica u Medini, koju su činili muslimani iz Mekke (muhadžiri), muslimani iz Medine (ensarije), kršćani, židovi, čak i pripadnici drugih religijskih zajednica, pokazala je, zapravo, da je put suživota i međusobnog poštovanja ne samo moguć već i nužan. Povijest je zabilježila da je neposredno po dolasku Muhammeda, a.s., u Medinu nastao pisani dokument koji se naziva kitab (knjiga, pismo), es-sahifa (spis, list) i el-wesika (dokument, povelja). Njime se označava Medinski ustav ili Medinska povelja kojom je Muhammed, a.s., pokušao da ujedini sve građane Medine oko zajedničkih interesa i ciljeva, te da izgradi društvenu zajednicu na principima jednakosti i slobode. Prema Medinskom ustavu, svaki pojedinac imao je potpunu slobodu iskazivanja i praktikovanja vjerskih ubjeđenja, bez obzira na njegovu rasnu, religijsku ili plemensku pripadnost, te udruživanja radi ostvarivanja tih ciljeva. Medinski ustav je tako, istakao socijalne, i etičke vrijednosti te promovirao osnovna politička prava svih građana Medine, kao što su:
a) brigu za siromašne članove zajednice,
b) suprotstavljanje zajednice svakoj vrsti nasilja,
c) međuljudski odnosi temelje se na principima saradnje i činjena dobra,
d) slobodu izražavanja i praktikovanja svoje vjere,
e) slobodu raspolaganja svojim imetkom,
f) slobodu kretanja.
Imajući na umu značaj Hidžre za muslimansku zajednicu, halifa Omer ibn Hattab je 637. god. uzeo ovaj događaj za početak računanja muslimanskog kalendara. Muslimanski kalendar računa se po lunarnom kretanju (kretanju i promjeni mjeseca) i ima 12 mjeseci: muharrem, safer, rebiu-l-evvel, rebiu-l-ahir, džumade-l-ula, džumade-l-uhra, redžeb, ša'ban, ramazan, ševval, zu-l-ka'de, zu-l-hidždže. Hidžretski kalendar kraći je za 10 dana od gregorijanskog kalendara, a novi dan počinje sa zalaskom Sunca, odnosno sa akšam-namazom.
Svim muslimanima čestitamo nastupanje nove 1439. Hidžretske godine, uz želju da mir i sloboda budu trajne vrijednosti naše vjere i našeg zalaganja za dobro svih ljudi.
Nevres Mustafić
