Naprotiv, na mnogo mjesta direktno se poziva (izaziva) na razmišljanje:”Zašto ne razmislite?” Kur'an: (37:155, 11:24, 6:50, 10:3). Također, Kur'an navodi kao pozitivne primjere ljude koji razmišljaju: 16:11, 13: 3, 3:191, 30:21, 39:42, 16:69, 30:28. U Kur'anu je opisan spoznajni put Ibrahima, a.s., (Kur'an, 6:75-79), koji počinje promatranjem zvijezde, mjeseca i Sunca. Kazivanja o poslanicima, a.s., prijašnjim narodima, događajima, Kur'an je sažeo nakon kazivanja o Jusufu, a.s.:”U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.”(Kur'an, 12:111). U danima hadža posebno se nameće potreba za razmišljanjem o simbolici ihrama, stajanja na Arefatu i tavafa oko Ka'be.
Ihrami – manifestacija početka i kraja
Ihrami su bijeli čaršafi, najsličniji odjeći koju oblači novorođenče i čovjek koji se ispraća na drugi svijet. Rekli bismo najjednostavnija odjeća, puna simbolike i značaja, koja prati čovjekov život od rođenja smrti. Bijela boja je boja svjetlosti, simbol čistoće, svježine i dobrote, koja povećava doživljaj prostora i otvara širinu mislima. Ihrami ne brišu razlike među ljudima u pogledu onoga što je Božija datost, naprotiv, u njima dolazi do izražaja sva čovjekova različitost kao stvorenja u ”liku najljepšem.” Ihrami, pak, brišu one različitosti koje su posljedica čovjekove želje da bude drugačiji od ostalih, da njima upravlja i da ih sebi potčini. Oblačenjem ihrama čovjek pristaje da obuče odjeću jedinstva i svetosti ljudskog roda i života, koju će potvrditi Muhammed, a.s., u svom govoru na Oprosnom hadžu.
Arefat – mjesto spoznavanja
Kur'an ne spominje mnogo mjesta u Kur'anu. Jedno od spomenutih je Arefat, sa dugom historijom ljudske drame još od Adema, a.s., i njegove žene Have. Biti na Arefatu znači susresti se sa samim sobom, suočiti sa svojim slabostima, projicirati svoj susret sa Bogom na Danu kad će svi ljudi stajati i čekati konačni rasplet svoga bitisanja, to je Put spoznaje (ma'rifat) i iskustvo koje neponovljivo čovjeka vraća njegovom početku. Zato se, ne bez razloga, kaže da je boravak na Arefatu vrhunac hadža. Prema predaji, osobi na Arefatu prima se svaka dova kojom zamoli, pa se stoga čovjek susreće i sa sobom i drugima, jer upućuje dove za sebe, svoju porodicu, sve vjernike ali i za sve ljude općenito.
Tavaf – vraćanje na Početak
Tavaf (kruženje oko Kabe) predstavlja potvrdu Božije zakonitosti kojom sve ima svoj početak i kraj: sve se kreće do roka određenog. Čovjekov život je, zapravo, samo jedan tavaf. Poslanik, a.s., ga je usporedio sa namazom, jer je on jedna vrsta razgovora sa Bogom. Tavaf je posebno duhovno iskustvo u kojem čovjek osjeća propitiva snagu svoje vjere u susretu sa Bogom.
Nevres MUSTAFIĆ