U pozdravnoj riječi mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović podsjetio je kako je u tradiciji blagajskog mevluda objedinjena zajednica vjernika u dobru, koja osnažuje duh Bošnjaka da ustraje u očuvanju svog vjerskog, kulturnog, tradicijskog, jezičnog i nacionalnog identiteta na prostoru Hercegovine.
Programski ciljevi manifestacije, kako je kazao muftija Dedović, su spajanje i uvezivanje životnog prostora Bošnjaka u Hercegovini i Muftijstva mostarskog, ali i izgradnja mostova među vjerama, tradicijama i kulturama.
Ljubljanski muftija prof. dr. Nedžad ef. Grabus, govoreći o Ćamilu Avdiću kao lideru i učitelju, kazao je kako je tek s preuzimanjem najveće vjerske dužnosti u Sloveniji mogao relevantno sagledati doprinos Ćamila Avdića u procesima integracije iseljenika i očuvanja njihove nacionalne i vjerske posebnosti. On je Avdićev doprinos stavio u rang doprinosa Huseina Đoze, s tim što je Avdić zbog činjenice da je djelovao i radio u Americi ostao skoro nepoznat bosanskohercegovačkoj javnosti.
“To jeste naš problem s kojim se suočavamo. Pogledajte kakva mi imena našim ustanovama i institucijama dajemo. Bošnjaci umjesto da izaberu imena naših alima oni daju imena arapskog naziva, koja jednom Bošnjaku, najčešće ništa ili malo znači”, primijetio je Grabus dodavši kako je zaista važno da se o Ćamilu Avdiću govori u njegovoj domovini i u njegovom rodnom zavičaju.
U radu “Ćamil Avdić-pionir Bošnjaštva” reisu-l-ulema u mirovini prof. dr. Mustafa ef. Cerić tretirao je percepcije Avdićevog gledanja na pitanje vjere i nacije iz ugla Bošnjaka iseljenih u Ameriku.
Cerić je citirao originalne tekstove iz Avdićevog djela “Bosna u historijskoj perspektivi” u kojima Avdić tretira pitanje vjere i kulture. Avdić je insistirao da se stvari i pojave imenuju pravim imenom i smatrao je da čovjek nema ni sreće ni mira bez doma i domovine.
“Uzeti mu dom, znači oteti mu sreću, a ukrasti mu domovinu znači ubiti mu mir. Čovjek kad se bori za domovinu bori se za mir kao obvezu za sebe i svoju djecu. Bošnjaci su još uvijek u borbi za svoj dom sreću i za svoju domovinu, jer im se još uvijek pokušava ukrasti dom i oteti domovina. Naravno to nije moguće”, apostrofirao je Cerić.
Prof. dr. Ismet Bušatlić u radu “Povijest islama i povijest Bosne u djelu Ćamila Avdića”, predstavio je najpoznatija djela koja je Avdić napisao.
“Ćamil Avdić je imao dvije velike ljubavi Din i Vatan. Držao je do ljubavi prema rodnom kraju ali i do ljubavi prema islamu. Sve što je u životu radio svodi se na to dvoje. I kada je učio i kada je počeo da piše, ali i u svojim zrelim naučnim radovima”, rekao je Buštalić.
Direktor Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osman Lavić kratko je predstavio radove Ćamila Avdića u bosansko-hercegovačkoj periodici (najčešće su to njegovi rani radovi objavljeni u Novom Beharu, El-Hidaji i Glasniku IVZ-a). Osim već spomenutih, Avdić je pisao o Ibn Sinau, Ibn Haldunu, Safet-begu Bašagiću, religijskim problemima, islamu i kršćanstvu, prošlosti i budućnosti religije, društvenoj jednakosti, pravdi, međusobnoj ljubavi u islamu, socijalnoj svijesti i njenom utjecaju na društvo, feminističkim pokretima i pitanjima vezanim za ulogu žene u islamu i slično.
Ćamil Jusuf Avdić je rođen 10. jula 1914. godine u gradu Bileća u Hercegovini. Po okončanju tradicionalnog islamskog i općeg obrazovanja, pohađao je Gazi Husrev-begovu Medresu u Sarajevu, gdje je diplomirao orijentalne studije 1939. godine. Ćamil je potom otišao da studira na poznati univerzitet al-Azhar u Egiptu. Završio ga je 1951. godine i dobio diplomu Royal ‘Alimiyyah. Njegov studij je sadržavao etiku, retoriku, arapski jezik i historiju islama. Dok se je nalazio u Egiptu, radio je kao prevodilac u poštanskom uredu za bosanske i francuske dokumente. Po završetku školovanja, Avdić je također predavao francuski jezik na školi College de Jeunne Filles Francais u Kairu. U SAD je došao 1954. godine kako bi bio imam malobrojnoj bosansko-američkoj zajednici u Chicagu. Sponzorirao ga je njegov rođak Omer Avdić ( živio 1888-1984). Po dolasku, zajednica nije bila u mogućnosti da mu obezbjeđuje platu imama sve do 1970-ih godina. Budući da mu je bio potreban novac za život, Avdić je služio kao imam muslimansku zajednici u Toledu, država Ohio, između 1958. i 1959. godine. Postao je državljaninom Sjedinjenih Država 7. jula 1959. godine. Avdić je pohađao Rosary College gdje je završio magisterij bibliotekarstva 1963. godine. Radio je kao univerzitetski bibliotekar u John Crearer Library na Northwestern University, kao i u javnoj biblioteci Winnetka Public Library. Bio je oženjen Aidom Kulenović tokom 1960-ih i 1970-ih godina, ali je brak okončan razvodom. Živio je dovoljno dugo da bi dočekao početnu fazu izgradnje Islamskog Kulturnog Centra. Međutim, 2. decembra 1979. godine, imam Ćamil Avdić je imao jak infarkt i umro je u relativno mladoj dobi od 65. godina. Ukopan je među svojim sunarodnicima na mezarju Skokie”.
