Džemat Jelah je jedan od najvećih džemata na području Medžlisa IZ Tešanj. Čine ga dva naseljena mjesta Jelah i Jelah Polje. Jelah se kao džemat prvi puta spominje 1919. godine, na provedenim izorima za vakufsko-mearifske džematske medžlise kada je u ovom džematu zajedno sa Jevadžijama i Mraćajem bilo 352 muslimanska stanovnika.
Kamen temeljac za izgradnju prve džamije u Jelahu položen je 1968. godine, a gradnja je trajala sve do 1970. godine. Džamija je svečano otvorena 1971. godine, kada se formira džemat Jelah izdvajanjem iz zajedničkog džemata Jevadžije. Polaganju kamena temeljca i svečanom otvorenju džamije prisustvovao je tadašnji reisu-l-ulema Sulejman ef. Kemura po kome je džamija u Jelahu dobila naziv »Sulejmanija«.
Temeljita rekonstrukcija s proširenjem džamije započela je 2006. godine, i trajala sve do danas. S ciljem očuvanja izgleda džamije iz jednog historijskog perioda, od postojeće džamije zadržan je prednji zid sa mihrabom. Pored džamije izgrađena je vakufska kuća, pomoćni objekat sa brojnim sadržajima, natkriveni predulaz u džamiju, proširen i uređen harem džamije sa asfaltiranim parkingom.
Uoči otvorenja džamije imami s područja Medžlisa IZ Tešanj proučili su mevlud. Riječi dobrodošlice uputio je imam džemata Jelah Almir ef. Hadžić. Nakon kratkog obraćanja glavnog imama Medžlisa IZ Tešanj Fuada ef. Omerbašića, prisutnima se obratio muftija ljubljanski dr. Nedžad Grabus kao glavni vaiz-predavač na svečanosti. Nakon zahvale na pozovu muftiji mr. Ejubu Dautoviću, glavnom imamu Medžlisa IZ Tešanj i rukovodstvu džemata Jelah, u svome govoru muftija Grabus između ostalog ispostavio je važnost izgradnje džamije s kojom su džematlije u Jelahu dokazale i potvrdile vjeru u Allaha, dž.š, i poslanika Muhammeda, a.s., potkrijepivši to s kur'anskim ajetom gdje Uzvišeni Bog kaže: »Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike.« (Kur'an, III-53)
Uputio je svoju čestitku rukovodstvu džemata i džematlijama džemata Jelah što su uspjeli završiti projekat i sagraditi prelijepu džamiju.
U nastavku je je govorio o edebu, odnosno odgoju koji na ovom svijetu polahko nestaje. Stoga je obaveza imama i Islamske zajednice da u džamijama odgajamo ljude, ljude koji će uvjek biti spremni svjedočiti vjeru u Allaha, dž.š. Muslimani u BiH nikada nisu dovodili svoju vjeru u pitanje, smatra mutija Grabus, ali je to također jedan od segmenata o kojem uvijek moramo govoriti. Drugi segment o kojem, pogotovu ovih dana moramo govoriti, jeste popis stanovništva. Od kako je otišla Osmanska carevina sa ovih prostora 1878. godini, mi kao narod nismo imali priliku sve do 1990. godine, govoriti slobodno o svojim problemima. Nas nisu smatrali kao konstitutivni narod. Zbog toga danas neki imaju dileme oko svoga jezika. A nobelovac, o čijem djelu mi imamo kritički odnos, Ivo Andrić je učio bosanski jezik. To piše u dnevniku gimnazije u Sarajevu. I onda nam neki dođu i kažu da ne postoji bosanski jezik. Pa neka pogledaju dokumente pa će vidjeti da postoji naš jezik, bosanski. Nemojte da vas neko može nagovoriti da mi govorimo nekim drugim jezikom. Mi govorimo bosanskim jezikom. Na dunjaluku vladaju dunjalučka pravila i na dunjaluku se ljudi vežu za zemlju. Bez obzira gdje žive, Bošnjaci osjećaju pripadnost ovoj zemlji i vežu se za svoju zemlju. Mi se trebamo izjasniti da smo Bošnjaci, da govorimo bosanskim jezikom i da nam je islam vjera. Razlika između države i domovine je slijedeća – država vodi brigu o administraciji, daje ti dokumente, omogućava ti da putuješ, – a domovini pripadaš po tome što najljepše miriše tvoja jabuka u tvojoj bašti. Po tome što ti imaš zemlju na kojoj su se rodili tvoji preci i na kojoj ćemo se i mi rađati i umirati.
U nastavku je uputio svoje savjete džematlijama da čuvaju svoj džemat i red u Islamskoj zajednici. Ispostavio je važnost čistoće naših džamija, a naše džamije u Bosni i Hercegovini ne financira država kao što je to slučaj sa nekim drugim muslimanskim sredinama. Zahvaljujući našem dobrom i lijepom odnosu prema džamijama one su takve kakve jesu, čiste i uredne, smatra muftija Grabus.
Na kraju je pozvao okupljene džematlije i džematlijke da dođu na svečanosti polaganja kamena temeljca za ljubljansku džamiju u Ljubljani, 14. septembra 2013. godine.
Dovu je proučio muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović.
Nevzet Porić