HUTBA MUFTIJE DR. NEDŽADA GRABUSA
Bugojno, 20.9.2013/14.11.1434. h.g.
Poštovana braćo,
Mi svjedočimo vjeru u Uzvišenoga Stvoritelja, koji nema druga (La šerike lehu), isto tako svjedočimo da je Muhammed, a.s. Njegov rob i Poslanik. Šehadet nam daje snagu da lakše podnosimo dunjalučka iskušenja i izazove kroz koje prolazimo u svome životu. Ljudi imaju mogućnost snagom svoje vjere i svjedočenja vjere postići visoki stupanj prijateljevanja s Uzvišenim Stvoriteljem i uspeti se na razinu velajeta, te postati evlije. Takvi nemaju nikakvoga straha niti tuguju za dunjalučkim blagodatima:
“Nema straha za Allahove prijatelje, oni ni za čim tugovati neće.”(Junus, 62)
Svi mi imamo želju postići taj stupanj, da nas Uzvišeni Allah zavoli i štiti. Mi živimo na rubnim područjima svijeta u kojima se razvila lokalna muslimanska kultura i tradicija, mada danas svi govore o globaliziranom svijetu, mi živimo, dakle, na područjima u kojima se već dva stoljeća suočavamo sa izazovom kako sačuvati i preživjeti u egzistencijalnom i duhovnom smislu. Zato su naša braća i sestre i ovdje svjedočili vjeru i kao muslimani postali i šehidi. Oni nisu nikada izdali vjeru islam, usprkos velikim iskušenjima. Puno je mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima je najbolje šutiti i odšutjeti radi sebe, kako bi čovjek spoznao svu težinu zločina koji je počinjen nad nevinim ljudima. Nakon te šutnje obavezno je utvrditi sve činjenice o šehidima. Za nas je to važno, jer znamo da su oni u skladu s Božijim govorom živi:
“I ne recite za one na Allahovom putu ubijene: ‘Mrtvi su!’ Ne! Živi su! Ali vi to ne osjećate.” (El-Bekara, 154)
Kao vjernici vjerujemo da oni žive u Berzahu, a kao ljudi ovoga svijeta znamo gdje su njihovi mezari, sjećamo ih se, učimo dove, fatihe i molimo Uzvišenog Stvoritelja da ih nagradi Džennetom. Na ovome svijetu vjera pomaže čovjeku da prevlada i takva iskušenja koja bez vjere vode u beznađe. Zato vjera i jeste stalna nada da će nam Uzvišeni pomoći. Vjera nam pomaže da se razvija i da usvojimo etički okvir koji čuva temelje samoga društva i zajednice, te na takav način se čuva i balans u ljudskoj zajednici. Zato Uzvišeni Bog i poziva da među ljudima budu uvijek oni koji će pozivati na dobro i upozoravati šta je slabo.
“Neka među vama jedna zajednica bude koja će dobru pozivati, čestitost i poštenje naređivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi su oni koji će uspjeti!”(Ali-Imran, 104)
Zajednica koja je kadra spoznati tu vrijednost vjere sposobna je nositi se sa dunjalučkim izazovima i savladavati prepreke, jer je takva zajednica pod zaštitom Uzvišenoga Stvoritelja zato što čuva red na zemlji, ne pravi nered i čvrsto je opredijeljena afirmirati dobro. Nakon što usvojimo te vrijednosti, onda se moramo navići i znati da na dunjaluku postoje i ljudi koji stalno nered čine.
“Kad im se kaže: ‘Ne činite na Zemlji nered!’ – oni vele: ‘Mi samo pravimo red’!”(El-Bekara, 11)
Zato su važne institucije sistema koje se brinu o redu na zemlji. Mi živimo u jednoj vrsti pravne nesigurnosti i pravnoga nereda. Puno je zločina koji će ostati prikriveni i skriti na ovome svijetu. Uzvišeni Bog zna nijete, a mi ljudi sudimo na osnovu djela na ovome svijetu. Zato su važne činjenice, jer ukoliko ljudi usvoje činjenice možda će spoznati i surovost zločina počinjenih u toku agresije na BiH. Zato imamo pravo tražiti od nadležnih organa da s punom pažnjom i odgovornošću istraže počinjena zlodjela, kako bi se razvijala i vladavina prava. Na taj način će, što je ideal i naše vjere, odgovorni biti procesuirani za djela koja su počinili. Treći segment bi morao biti na nivou obrazovnoga sistema. Društvo koje razvija obrazovni sistem koji nije kadar mlađim generacijama ponuditi relevantne i kredibilne podatke i o našoj prošlosti, neće obrazovati i odgajati učenike i studente koji će se znati nositi sa dilemama i pitanjima vezanim za naš identitet, nacionalnu i jezičku samobitnost. Zato se s tim pitanjima manipulira i svjesno dezavuira javnost. Bošnjaci su dostojanstven narod, to su pokazali više puta u svojoj povijesti. Snagom naše vjere i ljubavlju prema našem Poslaniku ostali smo u snažnoj duhovnoj vezi sa ummetom, a ljubavlju prema bosanskom jeziku i svojoj rodnoj grudi razvijali smo svoj specifični pogled na svijet i kulturu življenja. Zato i nakon svih zločina i genocida Bošnjaci su ostali dostojni u svojoj opredijeljenosti da snagom svoje otvorenosti nastave afirmirati ideje koje su univerzalnoga karaktera i koje oduševljavaju svijet, jer Bošnjaci samo čuvaju svoje, ne uzurpiraju tuđe. Zemlja je dovoljno velika da apsorbira sve različitosti, a Uzvišeni Bog nas uči da je upravo u toj različitosti i šarenilu ljudi i jezika prilika za međusobno upoznavanje. Međutim svijet u kojem živimo po sebi je često surov, zato u realnom svijetu često pate najslabiji dijelovi društva i zato su i zataškani mnogi zločini. A Uzvišeni Bog nas uči:
“Ko ubije nekoga koji ubio nije, ili koji na Zemlji nered činio nije, kao da je ljude poubijeo sve! A ako bude uzrokom da se sačuva život nečiji, kao da je sačuvao živote svih ljudi!”(El-Maide, 32)
Mi o ovim pitanjima govorimo iz potrebe da se razvija etički okvir kako su svi ljudi stvorenja jednoga Stvoritelja, a u demokratskom sistemu svaki čovjek bi morao imati istu pravnu zaštitu. Zato su to dva krila na kojima moramo razvijati i svoju misiju i djelovanje IZ: vjera i pravni sistem koji čovjeku omogućavaju da sačuva svoju duhovnost, ali u isto vrijeme da bude siguran da zakon jednako štiti svakog čovjeka, njegov život, imetak, čast itd. Mi smo tokom povijesti, i nakon što se Osmansko carstvo poniženo povuklo iz BiH, sačuvali svoju vjersku samobitnost i sačuvali smo svoju islamsku praksu i adete, ne samo vjerovanje. Zato na tome moramo ustrajati i razvijati svijest da je veći sevap brinuti o našoj vjeri u ovim našim brdima i kotlinama, selima i gradovima, nego imati iluziju da mi nešto možemo promijeniti u svijetu, pogotovo tamo gdje su neuralgične tačke u muslimanskim zemljama. Vjera se manifestira verbalno i kroz praksu, a izražava se najviše kroz kulturu jednoga naroda. Zato mi i jesmo muslimanski narod. Svi naši prijatelji razumiju kontekst u kojem živimo i imaju povjerenje u nas da najbolje razumijemo davetsko djelovanje unutar našega naroda. Moramo ustrajavati u našemu djelovanje i mudro objašnjavati svoju vjeru, jer diskontinuiteti u našem vjerskome identitetu su ostavili puno prostora za manipuliranje različitim pitanjima. Budimo od pomoći i koristi ljudima i znat ćemo da živimo iskreno vjeru, jer nas je Poslanik učio:
“Najbolji je vjernik onaj koristi ljudima.”(Hadis)
Usprkos svim izazovima mi se čvrsto držimo Allahovog užeta i čuvamo svoju vjeru. Da bi uspješno čuvali svoj identitet potrebno je i drugo krilo, pravni sistem koji će omogućiti ljudima da slobodno žive svoju vjeru, odgajaju i obrazuju svoju djecu i imaju mogućnost živjeti i raditi u slobodi. Taj segment ima puno praznina. Puno je područja u BiH iz kojih su ljudi protjerani i nisu se mogli vratiti svojim kućama. Ta pravna nesigurnost nije počela 1992. godine. Nakon raspada Austro-ugarskoga carstva u Kraljevini SHS Bošnjaci nisu bili konstitutivni narod. U svim oblicima Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata Bošnjacima nije priznavana ni nacionalna, ni etnička ni jezička samobitnost. Zato i pred ovaj važni ispit zrelosti našega naroda, pred popis, moramo govoriti i o tim temama. Pravni sistem nije razvijao sigurnost kod Bošnjaka, jer su im silom i agrarnim reformama oduzimani posjedi i zemlja, onda im je politika izbrisala i ime i jezik. Ali su usprkos svemu tome pokazali vitalnost, dinamičnost i snagu za savladavanje iskušenja. Uzvišeni Bog nas uči:
“Ne malaksajte i u očaj ne padajte! Ta vi, ako ste vjernici, nad svima drugima ste!”(Ali-Imran, 139)
Zato, dok se sjećamo i ovog strašnog zločina sačuvajmo svoje moralne i etičke vrline, budimo ustrajni u traganju za istinom i pravdom kroz institucije pravne države i otvarajmo vrata prijateljima s kojima možemo djelovati za opće dobro našega društva. Sve što propuste dunjalučki sudovi doći će na sud Gospodara svjetova. Molim Uzvišenoga Boga da nagradi Džennetom naše merhume, a da nas čuva od zlih džina i zlih ljudi.
Predsjednik Mešihata IZ u Sloveniji
Dr. Nedžad Grabus, muftija
