Muftija mr. Ejub Dautović u svom obraćanju izrazio je svoju zahvalnost svima koji su se odazvali pozivu da prisustvuju ovom događaju koji je organiziran u sklopu obilježavanja dvadesete godišnjice Zeničkog muftijstva. Zatim je govorio o Muhamedu Seidu Serdareviću kazavši da je to jedan od najpismenijih alima tadašnjega doba u Bosni i Hercegovini. Njegovi izabrani radovi prilika su da se ovaj alim predstavi široj javnosti i da se sjećanje o njemu sačuva od zaborava. Muhamed S. Serdarević živio je po 18 godina u 19. i 20. stoljeću. Rođen je 8. decembra 1882. godine. To je vrijeme smjene osmanske in početak europske vladavine na području Bosne i Hercegovine kada su se vodile borbe za opstanak Bošnjaka na vjerskoj, kulturnoj i političkoj sceni. Rođen je u Zenici i tu je završio osnovno i srednje obrazovanje. Pored vjerske škole i vjerskog obrazovanja pohađao je i okončao učiteljsku školu. On je bio prvi muallim u Zenici. Bio je muderris Sultan Ahmedove medrese u Zenici. Za urednika Muallim imenovan je 1910. godine. Za ovog alima se može kazati da nikad nije ostavljao namaz i to je bio njegov testament njegovim prijateljima kojima je savjetovao da isto tako postupaju. Odbio je da bude muftija u Travniku zbog narušenog zdravlja i velikog poštovanja prema porodici Korkut kojima je muftijsko mjesto i pripadalo. U nastavku muftija Dautović kazao je da je Muhamed S. Serdarević pisao jasnim jezikom, a za period od 36 godine, koliko je živio, napisao je stotine članaka, radova i slično, koji su bili objavljeni u različitim časopisima poput Behara, Muallima itd.
Akademik dr. Enes Karić u svom obraćanju najprije je uputio čestitku priređivaču izabranih djela Muhameda S. Serdarevića muftiji mr. Ejubu Dautoviću. Zatim je kazao da je ovaj alim živio u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Rođen je u vrijeme kada islamski svijet dobiva potpuno novo vrijeme, odnosno u vrijeme kada odlazi halifa i hilafet. Period od 1878. do 1882. godine, Muhsin Rizvić imenuje kao period muka, a iz tog muka rodio se poguban odgovor – iseljenje u Tursku, jer namaz nije bio valjan u zemlji pod nemuslimanskom vlašću, po nekim objašnjenjima, unatoč upozorenjima tadašnjeg halife da Bošnjaci prihvate ono što im nudi Beč. U svojim djelima Muhamed S. Serdarević davao je odgovore na pitanja za bosansko područje. Bavio se islahom-reformom, jer je pisao na bosanskom jeziku, a arapskim pismom, arebicom. Bavio se i tedždidom-obnovom. Tu je bio orginalan. Njegova djela iz pedagogije su odlična i danas mogu poslužiti svima nama, a pogotovu nama koji se bavimo nastavnim procesom. U njegovim djelima može se primjetiti i tenvir-prosvjeta, s kojom je želio da se muslimani prosvjete, a slao je poruku društevene kritike muslimanima. Akademik Karić zaključio je svoje izlaganje s čestitkom muftiji dr. Nedžadu Grabusu za priznanje Muhamed Seid Serdarević koje je primio od Zeničkog muftijstva.
Muftija dr. Nedžad Grabus posebno se zahvalio domaćinima i mr. Ejubu Dautoviću, muftiji zeničkom, za dodjelu priznanja Muhamed Seid Serdarević koje mu je dodijelilo Zeničko muftijstvo za 2013. godinu. Posebno se zahavlio muftiji mr. Ejubu Dautoviću što je organizirao i podržao ideju da se štampaju Izabrana djela Muhameda Seida Serdarevića. Zatim je izrazio svoje zadovoljstvo da djela i ideje Muhameda Seida Serdarevića proučavaju mladi intelektualci posebno u Zenici. Po njegovom mišljenju Muhamed S. Serdarević je zaista impoznatna ličnost. Njegove ideje nisu izgubile na dinamičnosti i vitalnosti. Ponekada imamo problem da ne znamo razumjeti vrijednost naših ljudi. U njegovo vrijeme ulema se teško odlučivala da piše na svom jeziku što Muhamedu S. Serdareviću nije predstavljalo problem. On je pisao bez ikakvih opterećenja. Neke ideje koje se danas plasiraju u Europi, u Bosni i Hercegovini obrađene su još u početku 20. stoljeća. Muhamed S. Seredarević vjerovao je u kredibilnost domaćih institucija. Njegov put kretao se od Zenice do Sarajeva, a djelovao je kao da je studirao na nekom od svjetskih univeriziteta poput Al-Azhara i drugih. Muftija Grabus smatra da bi bilo dobro da islamski fakulteti u Bosni i Hercegovini uvedu modul na kojem bi se izučavali naši bosanski autori. Muhamed S. Serdarević pisao je monografije i o Muhamedu Abduhuu i o Ibn Tejmiji što pokazuje njegovu otvorenost za sve tokove mišljene među ulemom. Muftija Grabus djelo Muhameda S. Serdarevića sažeo je u tri tačke:
- Otvorenost – bio je spreman čitati i afirmirati sve autore bez obzira na njihovu mezhebsku opredijeljenost;
- Sistematičnost – pisao je temeljito i sadržajno što potvrđuje činjenica da se i danas koristimo njegovim djelom Fikhu-l-ibadat koje na jezgrovit način objašnjava fikhske propise;
- Analtičnost i kritičnost – kritički je pristupao analizi problema bosanskog društva i razumijevanja islama, polazeći od premise da islam jeste cjelovit pogled na svijet ali muslimani nisu “savršeni” ljudi.
Muftija Grabus u nastavku kazao je da je Muhamed S. Serdarević bio pro-bosanski alim, snažno se borio protiv iseljavanja iz BiH, svatajući da se dostojanstvo i dignitet mogu braniti u svojoj zemlji. Naučio nas je da se hrabro, uspravno i kontinuirano suočavamo sa životnim iskušenjima i izazovima živnjenja i primjene islama u promijenjenim društvenim okolnostima. Iz njegovih ideja isijava optimizam i zato nam i danas daje smjernice i nadahnjuje nas u našem da'vetskom djelovanju. Njegova želja bila je da sačuva ljude da ne budu poniženi te da budu pošteni, radini, zaključio je muftija dr. Nedžad Grabus.
