U svome govoru mufija je kazao:
Poštovani,
dozvolite mi najprije da vam se zahvalim na organizaciji ovog značajnog skupa u Ljubljani i pozivu da dam svoj skromni doprinos u raspravi o ovoj značajnoj temi. Ovdje sam u svojstvu predstavnika Islamske zajednice u Sloveniji. IZ u Sloveniji ima organiziranu vjersku pouku za više od dvije hiljade učenika osnovne škole i pet stotina učenika srednje škole širom Slovenije. Naša infrastruktura je izrazito skromna i veoma teško organiziramo nastavu vjeronauke, to je posebno izraženo u Ljubljani. Pitanje poučavanja religije i poučavanja o religiji je izrazito važno pitanje za harmoniziran odnos među ljudima u suvremenom društvu. Osobno predajem predmet osnove vjere islama studentima na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Jednu školsku godinu 1994/95. predavao sam islamsku vjeronauku muslimanskim učenicima u Katoličkom školskom centru u Sarajevu. Posljednjih desetak godina diljem svijeta se raspravlja o novim vrijednostima i o religiji kao takvoj. To je posebno naglašeno u zemljama u kojima je religija bila u potpunosti potisnuta iz javnoga diskursa i života. S druge strane početak 21. stoljeća obilježen je i novim društvenim okolnostima u najrazvijenim zemljama u Europi u kontekstu rasprave o pluralnosti i različitosti kultura i religija. Europa je sve do polovine 20. stoljeća bila uglavnom monoreligiozma i monokulturna. Novi kontekst postavlja i nova pitanja.
Iskustvo muslimana Bošnjaka u tom smislu može biti zanimljivo i za današnju raspravu. Islamski vjeronauk je izborno obavezni predmet u javnim školama u BiH. Isti status imaju i katolički i pravoslavni vjeronauk. U proteklih dvadeset godina razvijena je udžbenička literura, napredovao je pedagoški i dadaktički pristup u poučavnju religije i što je značajno preko 90% učenika se opredijelilo za pohađanje časova vjeronauka. Bilo je i još uvijek postoje javne rasprave o tome da li je konfesionalni vjeronauk najbolji izbor za učenike ili bi bilo bolje imati predmet kultura religija. Većina roditelja se opredijelila za konfesionalni vjeronauk. U Hrvatskoj i u Austriji također ima islamski vjeronauk u javnim školama. Iskutvo vjeroučitelja je izrazito pozitivno. Učenici, osim znanja, usvajaju i vrijednosti koje su im važne za život. Iskustvo je pokazalo da sistematiziran pristup u počavanju religije omogućava prirodni razvoj učenika, usvajanje znanja iz oblasti vjere koje objektivizira i lakše primijeni u svome životu, te se kroz taj predmet učenik razvija u slobodnog građanina i korisnog člana šire društvene zajednice.
U svim raspravama o vjeronauci u školi nužno je imati na umu da je kontekst o kojem govorimo sekularan i da postoji odvojenost između crkve i države. Profesror Rik Torfs govori o dva nivoa vjerske slobode u europskim zemljama, nivo A uključuje slobodu vjere i vjerovanja, a nivo B se odnosi na manifestiranje religije. Pitanje poučavanja vjere i sloboda obrazovanja u vjeri jesu pitanja na koja nema jasnih odgovora ni u Sloveniji. Teško je naći balans između znanja o islamu koja učenici usvajaju o islamu u zvaničnoj literaturi, koja je često sklona ekskluzivizmu i stereotipima i znanja o vjeri koje se posreduju putem tradicije kroz porodicu, narativ i obrazovne institucije IZ s generacije na generaciju. Karakter i status vjeronauke određuje država, kurikulum definira IZ, moraju biti ispoštovani svi stručni i pedagoški standardi. Učitelji se obrazuju na teološkim fakultetima, IZ izdaje certifikat za vjeročitelje, a škole primaju vjeroučitelje po svojim kriterijima i angažiraju ih kao i sve druge uposlenike. Uvjeren sam da ovakve konferencije pomažu u jasnijem definiranju pitanja važnih za vjerske zajednice. Iskreno Vam se zahvaljujem na pozivu da se obratim sudionicima ove značajne konferencije.
Na konferenciji svoje su referate predstavili Elena Miroshnikova (Rusija), Michaela Moravčkova (Slovačka), Olivera Koprivica (Srbija), Jacek Tandej (Poljska), Stanko Gerjolj (Austrija), Masykuri Abdillah (Indonezija), Bikram Thapa (Nepal), Edvins Danovskis (Latvija), Drago Čepar (Slovenija), Darek Davis (Sjedinjene Države Amerike) i Jorge Bacelar Gouveia (Portugal).
