Dragi čitaoče,
Ovi stihovi nastaju u vrijeme kad prvi snijegovi prekrivaju ljetom vrućim isušenu zemlju na kojoj će se graditi Islamski kulturni centar u Ljubljani. Zamišljeni pjesnik samo sluti kako će se ova ”Bijela Ljepotica – Ljubljanska džamija”, preslikavati na bijeloj, sniježnoj idili. U čast njenoj čistosti i ljepoti, te onim srcima koji je, sa čeznjom isčekuju, poklanjam ove redove – iz neobjavljene sehare Bijela Ljepota.
BIJELOJ LJEPOTICI
K'o da su se sve kapi nebeskog nura,
na tebe slile.
Koliko, koliko su te puta
ove naše mu'minske oči snile?
Ah, da je žednom do Izvora
stići.
I zaljubljenom pred zoru
kroz mušebke Dragoj unići.
Ta gdje je radosti oka moga
kraj?!!
Dok te gledam kako kroz pendžere,
širiš svoj sjaj?!!
A ja sam tu, pred vratima tvojim,
džamijo naša.
Svjetlost me plava iz tebe zove,
da ispuni moje prosanjane snove.
I gle, k'o da se čudo u čudu desi,
snijeg će te prekrit…
I ti ćeš otkrit svu Ljepotu svoju,
A ja se izgubit gledajuć’ plavu boju tvoju…Imam Nevres Mustafić
