Nastojeći se približiti Bogu, Najdražem Izvoru, u ramazanu neprestano tragamo za duševnim mirom i uspinjanjem u vjeri. Svoju kreativnost u tom rastu i čuvanju duševnog zdravlja, prepoznajemo posebno u ramazanskom vremenu intenzivnog odricanja od svake vrste griješenja, te razvijamo srčanim postom od profanih stvari i ovosvjetskih misli.
Vjernik u egzistencijalnom smislu, nastoji uspostaviti ravnotežu između duhovnog i materijalnog kroz dunjalučko putovanje. Da bi snažno ukorijenili životnu produktivnost, potrebno je očuvati duševno zdravlje, a ostvarenje svojih potencijala za potonje, nudi nam se kroz “duhovnu ramazansku sofru”. Ako ti nekad čin posta djeluje iscrpljujućim, ipak radost iftara, ne može zamijeniti nikakvo materijalno dobro niti se može predočiti riječima. Jer, “poslije muke postačke, čekaju te nagrade”, oslikava Dželaluddin Rumi u navedenom stihu.
Učenjem Kur’ana, posebno u ramazanu, postižemo snagu i smirenost, jer srca se, doista, kad se Allaha spomene, smiruju. (Kur’an, 13: 28)
U toku posta, izoštre se naša čula, čime se postiže istančan sluh za potrebe gladnih, siromašnih, jetima. Davanje sadake čisti vjerničko srce od pohlepe i zavisti, čini nas samilosnim, što predstavlja jedan oblik empatije koji nas podstiče na pomaganje drugima. Možemo kazati da je to, kod istinskog postača, ogledalo njegove vjerničke odgovornosti.
Ostavljajući hranu, piće i tjelesne užitke tokom dana, odričemo se svakodnevnih uživanja na koja smo navikli. Time nas post podupire da prihvatimo dugoročne koristi, ili duhovne nagrade umjesto kratkoročnih užitaka. Težimo ka odlukama koje su dugoročno dobre za nas, napose za duševno zdravlje.Na svaki pukušaj uznemiravanja i rušenja stuba tvoje pobožnosti, uzvrati smirenošću i kontrolom jezika i ruku. Post je zaštita, snažna tvrđava koja nas štiti pred svakovrsnim nasrtajima ljudske zlobe, mržnje i ljutnje. Ukoliko ostvarimo disciplinu u ramazanu, lakše ćemo vratiti kontrolu nad negativnim osobinama nefsa poput ljutnje i strasti. Kur’an pohvalno spominje one koji se u srdžbi obuzdaju i ljudima opraštaju. (Kur’an, 3:134)
Ako se u ramazanu suočimo srcem i umom sa samim sobom i vidimo vlastite slabosti kao u ogledalu, lakše ćemo analizirati i razumjeti postupke koji nas udaljavaju od Stvoritelja. Iskrenim pogledom na vlastiti odnos i (ne)pokornost prema Dragom Bogu, pruža nam se jasnija slika duhovnog uspravljanja. Promijenimo obrasce ponašanja prema ljudima i steći ćemo Božije zadovoljstvo i naklonost.
Ako se predamo postu u njegovoj punini, kao istinski sljedbenici Božije Objave, tada će post bljesnuti svojim značenjem, a spoznaja da smo bolji nakon ramazana u odnosu na prije, biće nam potvrda ili mjerilo da smo iskoristili ramazan. Nije realno očekivati bolje rezultate u odnosu na prethodni ramazan, a da postupamo isto kao prije. Iskoristimo široku lepezu ramazanskih darova i osvjedočimo se ličnom duhovnom uzdizanju i duševnom miru nakon ramazana.
Hamza Muratspahić