U svom predavanju podsjetio je da su se islamska kultura i civilizacija sa antičkim nasljeđem susreli već u staroj Siriji, a glavna intelektualna središta bila su u Damasku i Bagdadu. Proces prevođenja grčkih djela u arapski jezik izazvao je novi val mišljenja koje je imalo važnu ulogu pri oblikovanju Europe. U nastavku muftija Grabus govorio je o počecima širenja intelektualnog sistema kod muslimana u 7. stoljeću, zatim o prevođenim djelima, načinu prevođenja i razumijevanju grčke filozofije s posebnim naglaskom na Aristotelovo mišljenje i djelo. Taj period prevođenja podijelio je u tri faze: Prva, u vrijeme filozofa Al-Kindija. Tu fazu je opredijelio kao početnu. Druga faza je bila dobro sistematizirana u koju su bili uključeni i arapski kršćani koji su imali važnu ulogu u prevođenju djela. Treću fazu je nazvao kao faza bagdadskih peripatetičara.
U nastavku predavanja muftija Grabus predstavio je najvažnija imena iz tog perioda kao što su Al-Kindi, Al-Farabi, Ibn Sina, Ibn Rušd, IbnHaldun, Al-Gazali, Ibn Tufejl, Ibn Haldun, predstavio je njihova djela kao i najvažnije ideje njihovoga mišljenja.
U diskusiji muftija Grabus govorio je o utjecaju islamske kulture i civilizacije na razvoj evropskog mišljenja, pogotovu na period renesanse.
Naglasio je činjenicu da trenutno na slovenskom jeziku nema ni jedno ozbiljno arapsko djelo iz filozofije te da se trenutno prevodi djelo Ibn Tufejla Hayy ibn Yaqzan – Živi sin budnoga koje će dodatno pomoći razumijevanju ovog pitanja u slovenskom filozofskom mišljenju.
